Erdogan i Bakir Izetbegovic
Turski predsjednik R. Erdogan i predsjednik SDA B. Izetbegović (ILUSTRACIJA) / Foto: Hina

POGLED IZVANA: Pad Recepa Erdogana bi bio ujedno i početak kraja SDA u Bosni i Hercegovini

Iako na prvi pogled izgleda da je koalicija HDZ-a BiH s okupljenim strankama oko SDP-a BiH sigurna stvar, puno je toga još uvijek neizvjesno.

 

Piše: Dr. fra Luka Marković

Dr. fra Luka Marković / Foto: Fenix (A. Polegubić)

Ne radi se samo o tome hoće li „Osmorka“ imati dovoljno potrebnih ruku u federalnom Domu naroda, nego i o dugogodišnjoj navici HDZ-A da zajedno s političarima SDA upravlja Federacijom, a u čitavoj državi u sprezi s Dodikom.

Teško je raskinuti staro „prijateljstvo“ bez mogućih posljedica, kad se zna da je i jedna i druga strana koristila zajedničku vlast za uhljebljenje vlastitih, poslušnih kadrova. Budući da niti druge stranke u BiH nisu imune na nepotizam i klijentelizam, što je odlika balkanske i tranzicijske politike, ne može se isključiti mogućnost preokreta u zadnji trenutak, ili raspad koalicije s „Osmorkom“ nakon kratkog vremena.

Ovo zadnje je,što više, i očekivati, budući da je mnogo toga dogovoreno pod pritiskom zapadne politike, koja se očito ne snalazi u BiH. Uostalom, teško je vjerovati da će Recep Erdogan sjediti skrštenih ruku i promatrati što se događa u zemlji koju mu je Alija “ostavio u amanet”.

Pad SDA u političku beznačajnost, značio bi i kraj Erdoganova utjecaja na BiH, što je teško zamislivo kad se uzme u obzir neke SDA-u bliske bošnjačke medije koji ga sustavno glorificiraju.

Iako se Konaković sa svojom strankom „Narod i pravda“ u zadnje vrijeme profilirao i u bošnjačkim vjerskim krugovima, teško je pretpostaviti da bi ga Erdogan prihvatio kao zamjenu za Izetbegovića i SDA.

Uostalom, Konaković i ne pokazuje neke posebne simpatije prema Erdoganu. Teško je procijeniti da li se kod njega radi o lukavom bošnjačkom političaru koji igra na vrijeme ili onome koji doista želi pravedno uređenje BiH, bez pretenzije da s vremenom ostvari dominaciju Bošnjaka na cijelom prostoru.

Nitko ne može biti siguran da Konaković ne pripada onim kritičarima Izetbegovića i SDA koji misle da je bolje s vremenom zagospodariti čitavom BiH, nego se ubrzo pomiriti s dominacijom na manjem prostoru.

Vrijeme će pokazati da li se kod njega radi o liberalnom, europski orijentiranom muslimanu koji shvaća da je vjerska i nacionalna tolerancija jedini mogući izlaz iz krize u koju je upala Bosna i Hercegovina. Ako se doista radi o iskrenom političaru i umjerenom muslimanskom vjerniku, BiH bi mogla zakoračiti u bolja vremena, jer bi se kroz korektne razgovore i dogovore između Hrvata i Bošnjaka, moglo pokrenuti i srpsku politiku da shvati i prihvati činjenicu kako Republika Srpska nije nikakva država, niti će to ikada biti. Distrikt Brčko čini to u mirnodopskim uvjetima nemogućim.

Možda se kroz iskreni dogovor Hrvata i Bošnjaka u Federaciji opameti i Dodik, te shvati da je bolje govoriti od dvije ili više srpskih županija, nego o secesiji od BiH. Dođe li do toga, Bosna i i Hercegovina bi se napokon mogla pokrenuti iz prošlosti u budućnost.

Svoj doprinos tomu bi mogla dati i sama Turska u kojoj se za nekoliko mjeseci održavaju predsjednički izbori. Poznata turska opoziciona političarka Meral Aksener daje nagovijestiti takvu mogućnost. U intervju najnovijem broju poznatom njemačkom tjedniku „Spiegel“ govori da je cilj turske opozicije, koja već vlada Ankarom i Istanbulom, povratak na ona politička vremena koja je protežirao pokojni predsjednik Kemal Atatürk, a to je „napredna civilizacija, neovisno sudstvo – oslobođeno partijskoga utjecaja i straha – kao i prava demokracija“. To je ono, pojašnjava ugledna turska političarka, što stoji u suprotnosti s Erdoganovom trenutnom politikom čvrste ruke i konzervativnoga islama.

A o kakvoj se vladavini radi od strane Erdogana, govore najbolje njezine riječi kako bi se u grobu okrenuo čak jedan čvrstorukaš poput Machiavellia kad bi mogao vidjeti današnju Tursku. Pobijedi li u Turskoj na predsjedničkim izborima kandidat opozicije, promijenit će se i odnos te države prema BiH. Prioritet turske politike neće biti podržavanje SDA unutar bošnjačkoga naroda, nego onih političkih snaga koje žele biti dio demokratskoga, sekulariziranoga europskoga svijeta.

To bi moglo otvoriti prostor za političko djelovanje liberalnijih Bošnjaka muslimana koji nisu opterećeni konzervativnim arapskim islamom ili onim koji zagovara Erdogan.

Dogodi li se to, prestat će unutar bošnjačkoga naroda utjecaj onih koji jedno govore, a drugo priželjkuju. Prestat će utjecaj onih koji lukavo govore o islamofobiji u zapadnom svijetu, iako dobro znaju da muslimani u Europi imaju više slobode i ljudskih prava nego u islamskim zemljama.

Da nije tako, ne bi masovno dolazili u Europu. Uostalom, Europa je danas najpovoljnije mjesto za život, prostor na kojem religije mogu biti korektiv društva, ali ne i apsolutni gospodar koji propisuje što se smije, a što ne smije činiti. Europa jest za razliku od većinskih današnjih islamskih zemalja, htjeli to neki ili ne htjeli priznati, istinski multikulturalno i multireligijsko društvo koje omogućuje svakom pojedincu da živi svoju vjeru i kulturu.

Tko u to ne vjeruje, neka prošeta europskim velikim gradovima. Primijeti će mnoštvo džamija tamo gdje ih nikada nije bilo, ali isto tako na ulicama i žene s maramama na glavi koje nikoga ne smetaju. S odlaskom Erdogana, promijenit će se puno toga ne samo u BiH, nego i u zapadnim zemljama.

Nije rijedak slučaj da zapadni mediji, u zadnje vrijeme njemački, izvještavaju o velikom utjecaju Erdogana na muslimane, posebno one iz Turske. To se događa u zadnje vrijem često preko imama i različitih udruga, budući se približavaju predsjednički izbori u Turskoj.

Upravo iz takvih i slični razloga važno je, upozoravaju mnogi pridošli muslimanski intelektualci u Europi, da dobijemo prosvijećeni, tolerantni europski islam – da se islam prilagodi civilizacijskim dostignućima prosvjetiteljstva, prihvaćajući i znanstvene poglede na život, kao što je to učinilo i kršćanstvo, nakon mnogih povijesnih pogrješaka. Ne dogodi lis se to, dobit ćemo islamsku Europu.

Ne u smislu brojčane nadmoći muslimana, nego zbog sukoba koji će podsjećati na one islamske države u kojima ne vladaju civilno društvo i sklad, nego ulični kaos.

Zar ne govori nešto o tome i ponašanje mladih muslimana u Bruxellesu nakon pobjede Maroka nad Belgijom.

Možemo si samo zamisliti što bi se dogodilo da je na drugoj strani umjesto policije bila rigidna europska desnica.

I BiH kao multikulturalno i multireligijsko društvo mora razmišljati o tome.

Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković

Pogledajte drugo

Ivan Malenica

MALENICA KOMENITRAO PREPISKU ŽALAC I RIMAC: Informacije u medijima su neovlaštene

Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica rekao je u subotu da su informacije objavljene u medijima …