Malo tko može publiku ubaciti u trans onako kako to svojim pjesmama i genijalnim interpretacijama znade Enes Kišević,jedan od najprepoznatljivijih i najpopularnijih hrvatskih pjesnika i glumaca. Potvrda toga je i njegov bravurozni poetski recital, održan u prepunoj dvorani Hrvatskog centra u Beču, uz burno odobravanje publike, koja je uvijek iznova tražila pjesmu više, ili barem stih.
Već na početku je bilo jasno kako je riječ o recitalu za pamćenje.
Ovaj veliki, ali izuzetno jednostavan i skroman pjesnik poveo je Bečane u nezaboravnu pjesničku šetnju, ponudivši im uz pregršt njegovih najljepših pjesama i poeziju velikana svjetske poetske riječi.
Šetnja je pokazala kako su Bečani itekako željni Kiševićeve poezije za srce i dušu, nabijene emocijama i posvećene ljudima i svijetu oko nas u kojem živimo i osjećamo.
Niz tih izabranih pjesama, što starih što novih, Kišević je odrecitirao na uistinu poseban i samo njemu jedinstven način, oduševivši bečku publiku jednostavnim, ali upečatljivim životnim pogledima i porukama. Recitirao je i sonetni vijenac posvećen Nikoli Tesli, istaknuvši kako je ovaj svjetski genij i izumitelj znao djela mnogih klasika napamet, među njima i cijelog Goetheovog Fausta.
„Dva genija, Goethe i Tesla su najljepši dodir znanosti, umjetnosti i poezije“, rekao je Kišević, dodavši kako je Tesla ljudima „donio novo Sunce“.
Ukazao je i na veliku istinu i misao da „ništa ne počinje od nas“ i da su „svi naraštaji prije nas ulagali u nas“.
U razgovoru Enes Kišević je rekao kako je čitav svoj život posvetio poeziji.
„Ništa ljepše, ni ništa teže, nema od riječi“, ustvrdio je, istaknuvši kako bi riječ u sebi trebala „donositi pozitivnu energiju i oplođivati naš um“.
„Širenje te pozitivne energije po svijetu jedina je dužnost pjesnika i pisca“, rekao je Kišević, konstatirajući:
„Napisao sam oko 30-tak knjiga, ali kao da cijeli život radim jednu jedinu knjigu. Nikada ne mogu staviti točku i to je zapravo velika istina o mom pisanju“.
Ovaj dobar poznavalac Borhesa slikovito nam je predstavio sebe slijedećim stihovima:
„Kad gledam moj život, ja kao da ne postojim. Moj život su knjige koje sam pročitao, to su ljudi koje sam sretao, to su žene koje sam volio, to su gradovi koje sam posjetio“.
Najveća su mu inspiracija, kako kaže, „pravi ljudi“. Oni jednostavni, koji manje govore nego što znaju. „A gdje god ih dotaknete, znaju mnoge, važne stvari“.
Na novinarski upit što nakon Beča, Kišević je rekao kako će na put prema Slavoniji koju obožava, na Festival glumca u Vinkovcima.
Organizatori Kiševićevog gostovanja u austrijskom glavnom gradu bilo je Udruženje za kulturu „Riječ-Boja-Ton“ iz Beča na čelu s predsjednicom Jadrankom Klabučar-Gros,koja je uvodno pozdravila gosta i publiku zahvalivši se suorganizatorima, Hrvatskom centru u Beču i Hrvatskoj zajednici 
umjetnika u Austriji na sjajnoj suradnji.
U ime domaćina, goste je pozdravila glavna tajnica Hrvatskog centra Gabrijela Novak-Karall.
Glazbeni okvir pjesničkom recitalu dali su impozantnim izvedbama kantautor, gitarist i vođa Dubrovačkih kavaljera iz Beča Josip Čenić te Krunoslav Ringsmuth i Mijo Bijukić na gitari i mandolini.
Kišević je rođen u Bosanskoj Krupi 1947. godine. Diplomirao je glumu na zagrebačkoj akademiji u klasi prof. Tomislava Durbešića. Više od dva desetljeća je glumio na Dubrovačkim ljetnim igrama, te drugim kazalištima. Napisao je oko 30-tak knjiga poezije. Uvršten je i u brojne antologije. Preveden je na 20-tak jezika. Piše i drame za djecu. Njegove ljubavne pjesme već desetljećima uživaju ogromnu popularnost u cijeloj regiji. Živi i stvara u Zagrebu.
Dobitnik je značajnih književnih nagrada, među ostalima, i 2015. godine međunarodne pjesničke nagrade Branko Radičević.
Član je Društva hrvatskih književnika, te Hrvatskog društva dramskih umjetnika.
Fenix-magazin/Snježana Herek
