Na današnji dan, 17.svibnja 1991.godine, u Mostaru je izišao prvi broj “Hercegovačkog Tjednika”, a pripremali smo ga na barikadama tenkovskoj koloni JNA u Pologu uz desant JNA specijalaca na zapadnu Hercegovinu.
Utemeljitelj i direktor je bio Marko Ljubić, glavni urednik Petar Grubišić, a stalni novinari su bili Frano Vukoja, Ivan Ćubela, Veso Vegar, Zdravko Nikić, Tihomir Begić, Ljubo Kovač, Pero Crnogorac, Ermin Krehić, Zdenko Vranješ, Tomislav Pejić, Mile Stojić, Ivan Šabić, Miljenko Karačić, grafički urednik bio je Dragan Stojković te uz spomenute i čitav niz povremenih suradnika, kolega iz drugih medija, koje je teško sve poimenice navesti i pogotovo mladih novinara koji su se prvi put susretali s novinarstvom i medijima, među njima mnoga danas poznata imena, primjerice rektor Sveučilišta u Mostaru prof dr. Zoran Tomić.
Kolumnisti i autori su bili Petar Miloš, Jozo Mašić, Radoslav Dodig, Vlado Pavlović, Josip Jović, Zdravko Gracin, Milan Ivkošić, Srećko Jurdana, Fabijan Lovoković, Srećko Korpar, Miljenko Jergović, te desetine uglednih hrvatskih intelektualaca koji su povremeno objavljivali specifične analize i eseje.
Uz ostalo osoblje, ljude koji su sudjelovali u čitavome nizu poslova oko Tjednika, iznimno značajnu ulogu u organizaciji poslova obavljao je Predrag Barbarić Gago, te administrativna tajnica Angela Bevanda.
Tjednik je izlazio do kraja srpnja 1992.godine, dosežući prodaju i do 20 tisuća primjeraka, a dospjevao je u sve kutke Planeta među Hrvate.
Tekstove iz “Hercegovačkog Tjednika” su u cjelosti ili djelimično prenosili mnogi tadašnji mediji u Hrvatskoj, Sloveniji, bio je stalna tema srbijanske državne televizije, prenosili su nas ugledni američki i europski mediji, agencije, dopisnici europskih televizija, naročito austrijskih, njemačkih i talijanskih bili su nam stalni gosti u ratnoj redakciji na Širokom Brijegu i redovito su koristili naše informacije u svojim izvješćima.
Bili smo neovisni od političkih stranaka i vlasti, bili smo otvoreni hrvatski nacionalistički medij, tako smo se predstavljali od samoga početka, nismo se skrivali, govorili smo istinu, ljudi su nam vjerovali.
I trpjeli smo zbog toga, prkosno i s radošću.
Na današnji dan se želim spomenuti pokojnih prijatelja i suradnika, velikih hrvatskih književnika Vlade Pavlovića i Petra Miloša, neponovljivog intelektualca Rade Dodiga, sjajnog literata i esejista Joze Mašića, izvrsnog novinara urednika Ivana Ćubele, samozatajnog kolege i urednika Vese Vegara, intelektualnog buntovnika i hrvatskog bojovnika Tomislava Pejića, koji je poginuo u borbama za Pakrac, jer priča o Hercegovačkom Tjedniku, po mnogima najboljoj hrvatskoj novini na prostorima BiH uopće, je priča o posebnom povijesnom vremenu, nevjerojatnom entuzijazmu, samopouzdanju, hrabrosti, priča je to o svima nama, ali posebno danas o ovim ljudima, koji više nisu među nama.
Bila je privilegija okupiti sve te ljude, s njima je bila čast surađivati, pa ih se baš zbog sličnih okolnosti i potreba našega naroda danas, prisjećam, ne dopuštajući zaboravu prekrivanje “Hercegovačkog Tjednika”.
Fenix-magazin/Marko Ljubić
