Danas će se u Dubrovniku na Summitu Inicijative triju mora potpisati ugovor o najvećoj američkoj investiciji u Hrvatsku, izgradnji giga tvornice podatkovnog centra na Banovini, projekt nazvan Pantheon AI, kako javlja Večernji list.
Piše: Anita-Slavica Prka Đurašić
Stoga pozdravljam ovu odličnu vijest, jer se time Hrvatska pozicionira na karti svijeta kao energetsko čvorište u ovom dijelu Europe čime ujedno štitimo naš digitalni suverenitet. Taj projekt je za sve nas u Hrvatskoj i za mene osobno kao AI konzultanticu i dugogodišnju zagovornicu razvoja digitalne transformacije i infrastrukture u Hrvatskoj, posebno dragocjen. No pozdravljam ga promišljeno. Naime, vrijednost ove povijesne investicije nije jedina prednost, štoviše, projekt Pantheon AI ima cijeli niz pozitivnih efekata za sve nas.
Zadnje dvije godine, (a pisala sam o tome i u svom radu), zagovaram da Hrvatska treba vlastiti AI podatkovni centar koji neće biti negdje izvan Europe, nego ovdje, na hrvatskom tlu. Kao dio vlastitog digitalnog suvereniteta. Naime, Slovenija je tto već pokrenula: njihov podatkovni centar i superkompjuter grade se u Mariboru, uz hidroelektranu na Dravi, sufinanciran iz EU fondova kroz program EuroHPC s 67,5 milijuna eura, ukupne vrijednosti 150 milijuna eura. Lijep projekt, ali Pantheon AI ga nadmašuje i po ambiciji i po veličini ulaganja.
Osjetljivi podaci koji pokreću umjetnu inteligenciju moraju ostati unutar naših granica, neovisni o tuđim infrastrukturama koje su udaljene izvan granica Hrvatske. Digitalni suverenitet je strateška nužnost. I zato Projekt Pantheon u Topuskom, potencijalno najveće ulaganje u povijesti Hrvatske i cijele srednje i istočne Europe, iskreno pozdravljam i snažno podupirem.
Veseli me što se za hlađenje koriste podzemni geotermalni izvori koji se vraćaju natrag tvoreći zatvoreni krug, ekološki odgovorno koji je jedinstven primjer u ovom dijelu Europe. Veseli me smještaj na Banovini, kraju koji je devastiran potresom 2020. i kojemu je hitno potreban snažan razvojni impuls. Veseli me što infrastruktura, dalekovodi, trafostanice, ceste i optička mreža vrijedna više nego Pelješki most ,ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske. I veseli me da američki saveznici, u vremenu energetskih i geopolitičkih izazova, biraju upravo nas.
Ovaj se podatkovni centar uklapa u širi geopolitički i energetski okvir. Naime, zahvaljujući LNG terminalu na Krku i novim energetskim pravcima kao što je Južna interkonekcija, Hrvatska sve jasnije preuzima ulogu regionalnog energetskog čvorišta. I američka veleposlanica gospođa Nicole McGraw istaknula je nerazdvojivu vezu između energetske stabilnosti i razvoja AI infrastrukture, naglašavajući da će upravo sposobnost osiguravanja pouzdane energije i snažne digitalne mreže određivati mjesto pojedinih država u novoj globalnoj ekonomiji.
No za one koji su skeptični i nepovjerljivi, anticipiram prije nego što bukom zaguše javni prostor bez sadržaja.
Onima koji viču da “prodajemo zemlju Amerikancima” – Hrvatska ne prodaje ništa, infrastruktura ostaje državna. Onima koji brinu za vode – voda se uzima i vraća u zatvorenom krugu, nije to nikakva eksploatacija. Onima koji strahuju da “AI uzima poslove” – uzima ih onima koji se ne pripreme, i upravo zato je ključno da Hrvatska ima vlastitu infrastrukturu kako bi naši stručnjaci, naše firme i naši studenti imali pristup alatima koji inače ostaju rezervirani za bogatije i bila spremnija.
Postoje, međutim, i pitanja koja ne odbacujem jer su legitimna. Jedno od njih je pitanje američkog CLOUD Acta i mogućeg pristupa našim podacima, što nije teorija zavjere – to je stvarni pravni okvir koji postoji i koji Hrvatska mora regulatorno nasloviti paralelno s ovim projektom, ako će se ravnati po njemu (u trenutku pisanja nije postojala provjerena informacija o tome).
Međutim, budući da smo u EU vjerujem da će se ipak ravnati prema EU AI Actu, a ne prema američkoj regulativi koja je bitno drugačija od europske. Zatim, pitanje transparentnosti o investitorima također stoji – ugovori će se potpisati u utorak u Dubrovniku na Summitu Inicijative triju mora i javnost očekuje da dobije konkretna imena i uvjete, jer projekt ove veličine mora biti podložan javnom nadzoru. I pitanje energetske potrošnje 1 GW nije trivijalno, ali je ujedno i pritisak koji Hrvatsku tjera da ubrzamo ne samo digitalnu nego i zelenu tranziciju na obnovljive izvore energije.
Hrvatska je zemlja koja se ovim projektom pozicionira kao regionalno energetsko čvorište, čuvajući istodobno vlastiti digitalni suverenitet. ”
Fenix-magazin/SČ/Anita-Slavica Prka Đurašić
