Već je dr. Friedrich Salomon Krauss, za Antropološko društvo, 1885. u Beču, predstavio rad: “Ponašanje iIi običaji Južnih Slavena”. Ova knjiga, kao da je već tada bila pisana za Hrvate u 21. stoljeću. „Pleti doma kotac kao ti otac.“ Na više od sedamsto stranica bilježi Krauss korijenje nesnalaženja našeg svijeta u promidžbi i poduzetništvu. I uvijek, bilježi Krauss, kod Južnih Slavena što će danas reći Hrvata, krivi su oni drugi:
Orah, kopah, ne daduše Turci
Čuvali ovce, poklano ih vuci.
Stali trgovat, ne daše ajduci.
Jašikovah, ne daše junaci.
Ćah po moru, ne daše Latini.
Ćah učit, ali nemah para;
Te se vratili ocu na odžaku,
Privatih se kuke i motike.
Ovogodišnji nastup hrvatskih izdavača na Sajmu knjiga u Frankfurtu kao da je odrađen upravo tom kukom i motikom. Ne zbog malih para uloženih u opremu štanda C105 u paviljonu 5 Frankfurtskog velesajma. 450.000 kuna, koliko je prema izjavi Ministarstva kulture izdvojeno za nastup na Sajmu knjiga, nije puno. Ali trebalo bi biti dovoljno za onu postavu koju svjetska publika treba naći na štandu jedne nacije, a koja prema izjavi ministrice kulture Andreje Zlatar Violić: „čita u prosjeku pet puta manje nego što bismo trebali!“
Udarni naslov na ovogodišnjem nastupu u Frankfurtu je trebala biti monografija “Kronotop hrvatskog performansa” autorice Suzane Majnarić i u izdanju Školske knjige, Instituta za etnologiju i folkloristiku, te nakladničke kuće Bijeli val. Ovo opsežno djelo, sa neskromnim zahtjevom da bude znanstveno, tiskano je u tri toma na 2100 stranica na kojima je, kao i na 1800 fotografija predstavljena, pa ponekad i subverzivna praksa u umjetnosti socijalističke i postsocijalističke ere.
“Kronotop” je izrađen kao enciklopedijski pregled povijesti i razvoja hrvatskog performansa u koji je uvršteno i 150 intervjua s umjetnicima. “Ta je knjiga povijest poimanja slobode na ovim prostorima, dokument o velikim borbama od 20-tih godina pa do kraja 20. stoljeća, te o ljudima koji su postali ikone tog tipa umjetnosti”, rekao je pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević na promociji prije par dana u Zagrebu.
Na žalost u Frankfurtu, u srijedu, 8. listopada, na dan otvorenja Sajma, autor ovog članka nije mogao saznati ni cijenu niti promotivnu vrijednost ovog djela. Hrvatsko Ministarstvo kulture je sufinanciralo knjigu sa 150 tisuća kuna.
Iako se naglašava kako je bitno promoviranje knjige, prikazivanje hrvatskih nakladnika i pisaca u svijetu, ovogodišnji skroman start nije dobar način nastupa, ako želimo da i idućih godina uopće imamo nešto za pokazati na manifestacijama kulture u svijetu. Ali ne samo tom naoko tuđem svijetu nego i iseljeničkoj zajednici Hrvatica i Hrvata u Njemačkoj kojima bi ovakav događaj, performansa hrvatske kulture, morala postati mjesto u životnom rasporedu. Naravno, useljenici i migraniti na njemačkom govornom području izloženi su neprekidnom pritisku asimilacije. Ne radi se tu o nekom direktnom političkom pritisku već jednostavno o pretrpanom stolu medijske ponude. Gospodarenje slobodnim vremenom ima svoje zakone. To je logika prema kojoj nitko ne mora postavljati pitanje: čemu u gradskoj i prigradskoj prometnoj gužvi izgubiti dan kako bi se i u gužvi Velesajma poslušala i vidjela hrvatska predstava, bez obzira na kvalitetu, kada su 32 televizijska kanala (uključujući i HTV) dovoljna da ispune vrijeme i zaokupe sva čula?
U tom smislu možemo promatrati poruku iz na Sajmu predstavljenog romana „Grijesi“, autorice Marijane Dokoze iz Mainza, a koja u podnaslovu poručuje: „…od prošlosti se može pobjeći samo ako se s njom suoči“.
Ivica Košak
