Tomislav Bralić je pjevač koji bi najbolje mogao otpjevati moje pjesme, pa često dok pišem, čujem njegov glas kako ih pjeva – Sanja Karamarko
Nemoguće je istinski voljeti bez boli. Nije to ništa negativno. Bol može biti i pozitivna jer često se iz nje izrodi nešto pozitivno i radosno – riječi su Sanje Karamarko, zadarske pjesnikinje koja svu bol, tugu i radost pretače u stih.
Sanja je ljubav prema pisanoj riječi osjetila još kao tinejdžerica, u godinama kada se svaka mlada osoba preispituje i prepoznaje sebe. Sanja se prepoznala u stihovima i umjetnosti. – Sve je to negdje čučalo u meni i čekalo pravi trenutak da izađe van – smije se.
U potrazi za pjevačem iz iseljeništva!
Inspiraciju traži u običnim, a ipak posebnim trenucima. Ponekad joj je dovoljna samo jedna riječ ili usputni događaj da se u njoj probudi pjesnikinja. – Naravno i sva dalmatinska lipota je meni vječna inspiracija. Naši, običaji, kulturna baština, priroda, ljudi, a posebno naša dalmatinska rič – kaže Sanja.
I upravo je ta dalmatinska rič ono što bi ova pjesnikinja htjela ponuditi hrvatskom iseljeništvu. Naravno preko pjesme koju bi mogao otpjevati i neki od iseljeničkih bandova ili pjevača. Najbolje bi bilo, kaže ona, kada bi bio Dalmatinac.
Skrivam intimu!
– Pišući pjesme uvijek u sebi čujem melodije naših klapa. Nekima će zvučati smišno, ali čujem i glas našeg Tomislava Bralića koji ima posebnu boju glasa i bilo bi mi doista čast da baš on zapjeva neku moju pjesmu – kaže.
Tko zna, možda bi Bralić i pristao da mu ponudi, do sada nije imala hrabrosti to i učiniti. Već su joj se nudili neki drugi pjevači, ali, kaže, vrijeme će uskoro pokazati što će biti.
Fasciniraju me muške suze
Sanja Karamarko osim lijepim stihovima, plijeni pažnju još nečim što je, moglo bi se reći, posve neobično. Uvijek piše u muškom licu jednine. Je li muška patnja jača od ženske? Kaže Sanja: ” Ne, i ovaj put je razlog Bralićev glas , ali i to što mi takvo pisanje omogućuje lakše skrivanje intime. Kad pišem u muškom rodu, preuzimam drugu ulogu, pa mi je lakše otvoriti se – smije se.
Muška patnja je, kaže, pak jača od ženske samo zato što je muškarci često ne pokazuju. – Kad muškarac pusti emocije, dobijemo razarajuću erupciju – kaže Sanja i otkriva kako je fasciniraju muške suze jer su rijetke i iskrene. Ona ih poštuje.
Osim pisanjem pjesama, Sanja se bavi i izradom suvenira koje joj često naručuju Nijemci i Švicarci, ali i naši iseljenici.
Marijana Dokoza
