Svjetsko prvenstvo ušlo je u subotu u drugu fazu, u kojoj će se momčadi u međusobnim dvobojima opraštati od natjecanja ili slaviti prolazak dalje, a o njihovoj sudbini može odlučivati i izvođenje jedanaesteraca.
Sve do Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 1974., ako bi rezultat bio izjednačen i nakon 30-minutnog produžetka, o pobjedniku bi odlučivala sreća, odnosno bacanje novčića. Od tada su pravila promijenjena kako bi konačan ishod utakmica nakon grupne faze, djelomično ovisio i o vještinama nogometaša.
No, je li izvođenje jedanaesteraca manje ovisno o sreći? To pitanje već dugo izaziva prijepore.
Analize su pokazale da ne postoji veza između opće kvalitete momčadi i njenog uspjeha u izvođenju jedanaesteraca. No, također su pokazale da postoje načini kako povećati izglede da se na taj način dođe do pobjede.
Prvo pravilo je da tvoja momčad prva krene s izvođenjem, a tu je ponovno važna sreća, jer se pravo izbora određuje bacanjem novčića.
“Ako dobiješ izbor, trebaš to iskoristiti i prvi izvoditi udarce”, smatra profesor Ignacio Palacios Huerta sa sveučilišta London School of Economics.
Nakon što je analizirao 1.000 jedanaesteraca sa svjetskih prvenstava i drugih natjecanja od 1970. do 2008., Palacios Huerta je otkrio da su u 60 posto slučajeva pobijedile momčadi koje su prve pristupile izvođenju udaraca. Uglavnom zato što se nakon početnog pogotka stvara dodatni pritisak u protivničkoj momčadi, koja zbog toga čini pogreške i biva manje uspješna, zaključio je na temelju razgovora sa 240 igrača.
Danska i Rusija su prve krenule s izvođenjem protiv Hrvatske u osmini finala i četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2018., ali je Hrvatska u oba slučaja pobijedila. Protiv Danaca je Danijel Subašić zaustavio čak tri udarca, a isto je učinio i u prvoj seriji protiv Rusa. Nakon što je hrvatski vratar ruskom igraču Fjodoru Smolovu obranio prvi udarac, a zatim Marcelo Brozović pogodio mrežu, početni omjer od 60% – 40% u prilog Rusije promijenio se u 31% – 69% u korist Hrvatske.
FIFA, svjetska krovna nogometna organizacija, isprobavala je uoči tog natjecanja drugačiji sustav pucanja jedanaesteraca, sličan ‘tie-breaku’ u tenisu. Momčadi A i B ne bi više izvodile udarce slijedom AB, AB…, nego AB, BA… No, taj format nije zaživio.
Osim što momčad bacanjem novčića dobiva mogućnost prva izvoditi jedanaesterce, na konačan ishod može utjecati i trener koji odlučuje o redoslijedu izvođača udaraca s bijele točke.
Analiza profesora Palaciosa Huerte ukazuje da se važnost pet udaraca u prvom dijelu raspucavanja može opisati slovom U, zato što su prvi i peti udarac najvažniji, dok treći ima najmanji utjecaj. Dakle, najbolji izvođači, bilo po pitanju tehnike ili podnošenja stresa, trebali bi biti izabrani imajući to na umu.
Ivan Rakitić, koji je u vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva u Rusiji imao 30 godina i bio igrač Barcelone, bio je određen za izvođenje petih udaraca protiv Danske i Rusije.
“Bio sam promašio 2008. u četvrtfinalu Europskog prvenstva protiv Turske. Tada sam imao 19 godina”, rekao je Rakitić prošli mjesec u jednom intervjuu.
“Od tada sam puno toga bio prošao. Prilikom izvođenja jedanaesteraca na Svjetskom prvenstvu u Rusiji htio sam uživati”, dodao je.
Kada je određen redoslijed izvođača i tko će prvi krenuti s izvođenje jedanaesteraca, lopta se postavlja na bijelu točku udaljenu jedanaest metara od vrata visokih 2,4 metra te širokih 7,3 metra. Snažno udarena lopta stiže do gol-crte u polovici sekunde, što znači da vratar mora unaprijed donijeti odluku u koju će stranu krenuti. Vratarima je najteže braniti visoko upućene lopte.
Ipak, postoji jasna tendencija da nakon tih visoko upućenih udaraca lopta završi preko vrata. Naime, lopta nije pogodila okvir u 18% visoko upućenih udaraca te u 3% nisko upućenih udaraca, pokazala je analiza Palaciosa Huerte. No, kada se zbroje pogoci i obrane vratara visoko upućeni udarci bili su uspješni u 79% slučajeva, a niski u 72%.
Kada je riječ o smjeru u kojem bi igrači trebali uputiti udarac ili gdje bi se vratari trebali baciti, najbolje je biti što je više moguće nepredvidiv.
Istraživanje pokazuje da nema puno razlike u uspješnosti kada je lopta bila upućena desno, lijevo ili po sredini vrata. Za igrača čija je jača noga desna, lakše je naciljati i snažnije poslati u vratarevu desnu stranu. Suprotno vrijedi za igrača čija je jača noga lijeva.
U prosjeku, pucači u 25 posto slučajeva šalju loptu u tu, prirodniju stranu, što je napravio Rakitić protiv Danske i Rusije. Vratari dobro znaju za tu preferenciju igrača pa se također u 25 posto slučajeva bacaju u prirodniju stranu za pucača, nastojeći iskoristiti tu njegovu pristranost.
“Kada sam pristupio izvođenju znao sam da predstavljam Hrvatsku, narod. Razmišljao sam o svojoj supruzi, djeci i psima. Uz poštovanje prema vratarima, naprosto sam znao da ću zabiti”, rekao je Rakitić.
Pripremanje za izvođenje penala također pomaže. Nizozemska je na Svjetskom prvenstvu 2014. podigla s klupe rezervnog vratara Tima Krula te ga poslala na teren samo minutu prije kraja produžetaka pri rezultatu 0-0 protiv Kostarike u četvrtfinalu. Upalilo je. Krul je svih pet puta pogodio stranu i obranio dva udarca. Nizozemska je sa 4-3 pobijedila i plasirala se u polufinale.
Fenix-magazin/IK/Hina
