Već je više od dvadeset godina prošlo od kako je krvlju dragovoljaca i mukom svih domoljuba stvorena neovisna i slobodna država Hrvatska. Danas, nakon četvrt stoljeća, opravdano postavljamo pitanje: Žive li Hrvati pluralizam (čitaj: slobodu svakog pojedinca)? Jesu li Hrvati izašli iz komunističkog mentaliteta? Jesmo li diplomatskom, političkom i, što je najvažnije, vojnom pobjedom u Domovinskom ratu, otvorili vrata za izgradnju demokratskog pluralizma?
Ne bih rekao! Desilo se upravo obrnuto. Suradnici poraženih struktura prestrojili su se i još uvijek vladaju. Mi domoljubi, dragovoljci, hrvatski branitelji, pobijedili smo vojno ali nikada nismo preuzeli vlast u državi koju smo stvorili.
Bilo bi vrlo zanimljivo otvoriti raspravu na tu temu i doći do zajedničke platforme o stanju hrvatskog društva na društvenom, a posebno na političkom području. Mišljenja ljudi iz domovine trebalo bi usporediti s mišljenjem Hrvata iz Njemačke, Austrije, Švicarske i drugih država, naravno onih koji su tamo rođeni, odrasli, školovali se, tamo žive i rade! Bitno je da ne znaju što je to socijalizam/komunizam, da ne razumiju što je to društveno vlasništvo (čitaj: ničije-svačije).
Vlast poraženih struktura
Svojim angažmanom u domovini oni bi zasigurno donijeli novi vjetar promjena u svim sferama života, od pravosuđa, vladavine prava, izbornih zakona, gospodarstva, slobodnog tržišta, stranačkih politika, javnih politika kao korektiva vlasti, športa, umjetnosti, socijalne politike, naslijeđa, očuvanja nacionalne tradicije. Dakle Hrvati iz iseljeništva potrebni su radi promjena koje su Hrvatskoj nužne. Potreban je novi impuls. Poput nacionalne vatre, nove oluje treba spaliti silne nepravde koje su Hrvati doživjeli i svakodnevno doživljavaju, te napokon uspostaviti normalan i uređeni sustav koji zaslužujemo, državu uređenu po mjeri čovjeka koji u njoj živi.
Ovaj trenutačni kaos dovodi čovjeka gotovo do ludila, iznemoglosti, graniči s mazohizmom. Sve to na vrlo perfidan i maštovit način producira u svakodnevnom životu ta “kasta marginalaca”, potpuno nesposobnih i nekompetentnih, lijenih uhljeba a istovremeno “uglednih članova hrvatskog društva”, stranačkih podobnika i poslušnika, koji bivaju obilato nagrađeni da bi očuvali interese vladajuće “elite”, primajući čak i velike bonuse za proizvedene gubitke. Isto je kao i prije. Nisu znali raditi njihovi očevi, ne znaju niti oni. Jedini zadatak im je da budu “čuvari sustava” bivših struktura koje će vrlo teško odstupiti s vlasti.
Ipak mislim da neće uspjeti u svom naumu, te da će do promjena doći i to vrlo skoro!
Osobno ne vjerujem, i nitko me nikada neće uvjeriti da su žrtve koje su pale za Hrvatsku bile uzaludne i da će priča završiti na tako tužan način. Koliko god mislili da su čvrsto organizirani, varaju se! Mi smo jači i pobijediti ćemo još jednom. Nije nama Bog pomogao da stvorimo državu da bi se u njoj uhljebili gospodari bivšeg sustava, “crvena buržoazija” i “djeca socijalističkog raja”. Neće to proći nekažnjeno.
Isti kao očevi
Njima još nije jasno da Hrvatska pripada jednako svim Hrvatima ma gdje bili. Ono što su “osjetili” i čega se “pribojavaju” jest to da se javni senzibilitet mijenja i da oni postaju relikt prošlosti. Došlo je vrijeme na naplatu. Bog pravde, istine, solidarnosti, humanosti, Bog ljubavi kuca na njihova vrata i priprema sud lustracije. Ako ne baš kao u Njemačkoj, koja je imala tu sreću da nije bila cijela pod čizmom diktature, njemačka iskustva će nam biti dragocjena. Vrijeme je pluralizma u EU. Hrvatska ne može biti pusti otok u moru pluralisitičke demokracije. Dakle vrijeme je da, temeljem slobode svakog pojedinca, kroz demokratske institucije hrvatskog sustava, zakonodavnog, izvršnog, sudbenog, napravimo reda u Hrvatskoj. Upravo zato su nam potrebni ljudi rođeni i školovani vani. Zato i Predsjednica RH – Kolinda Grabar Kitarović zove mlade iz iseljeništva da dođu živjeti u Hrvatsku.
Izbori će promijeniti situaciju u Hrvatskoj! Promjene će uslijediti. Za to su potrebni novi ljudi bez repova u prošlosti, a ne oni koji su nas doveli na rub “pomora”. Ne mogu i neću gledati siromašne Hrvate kojima sada još i dostojanstvo oduzimaju bivši igrači “za sto maraka”! Želim novu Hrvatsku, bogatu za svakog Hrvata, dostojanstvenu za svakog Hrvata, bez skrivenih grobišta žrtava totalitarnih režima, najviše komunističkih, Hrvatsku znanosti, Hrvatsku čovjeka u centru, Hrvatsku pluralizma, Hrvatsku osmijeha.
Polako se zahuktava predizborna kampanja
Lijevi centar, svjestan suočavanja s rezultatima koje su postigli, uporno naglašava da bi “glasati”, kao i imati ostala građanska prava, samo oni koji “plaćaju porez u Hrvatskoj” (uz paralelno omogućavanje i prilagođavanje zakona i prava prekograničnim “manjincima”, da poput duhova glasuju za njihove koalicijske partnere). Totalna glupost! Manjinci nisu svjesni da su opet topovska hrana! Potrošna roba! Više puta viđeno u povijesti. Nisu savladali lekciju čak niti iz Domovinskog rata! Opet si dopuštaju manipulaciju. Što ti je gen?!
Desni centar opravdano očekuje da što više Hrvata izvan domovine iskoristi svoja Ustavom zagarantirana građanska prava, te glasuje u što večem broju. Ali vlast nikako da organizira više biračkih mjesta jer „veliki su to problemi”!
Mislim da je došao trenutak da prestanemo dijeliti Hrvate na Hrvate izvan domovine i one iz domovine. Jednostavno Hrvati su Hrvati ma gdje bili, hrvatski građani jednakopravni u svim pitanjima i ustavom zagarantiranim pravima. U Americi su svi Amerikanci!
Svi Hrvati
Demokratski pluralizam se živi za danas i za budućnost. Svi Hrvati su Hrvati i točka. Ma gdje žive, rade i planiraju svoju budućnost. Ako želimo promijeniti situaciju, stvoriti bolju Hrvatsku, tada smo i ja iz Osijeka i Hrvat iz Frankfurta, Londona, Pariza, Zagreba, Splita, svi jednostavno Hrvati. Niti su oni “iseljeništvo” niti smo mi iz „domovinci“. Svi smo Hrvati, hrvatski građani, s jednakim pravima u svakom pogledu. Jedino tako ćemo moći živjeti Hrvatsku kroz okvir pluralizma.
Ono što je pomalo čudno, netaktično, ne možeš zvati Hrvate da dođu živjeti u Hrvatsku, a zvati ih “Hrvati iz iseljeništva”. Mislim da to treba rješiti na jednostavniji način. Pitajmo sve hrvatske građane kako da gradimo Hrvatsku. Organizirajmo javne tribine, diskusije, predavanja, okrugle stolove i uopće javnu raspravu.
Stvaranjem kritične mase javnog mišljenja izvucimo zaključke. Okvir pluralizma je pravo bogatstvo. Mišljenjem brojnih sudionika hrvatskog nacionalnog korpusa stvaramo platformu, temelje za novu Hrvatsku kakvu bi svi ili barem većina željeli živjeti, Hrvatsku domoljublja, identiteta, zajedništva, solidarnosti, jednakih šansi za sve, koju onda ne bi mogla ni ekonomska, ni imigrantska kriza slomiti, pa čak niti značajnije uzdrmati.
O tome smo razmišljali mi dragovoljci dok se ginulo za slobodu. Takvu Hrvatsku su sanjali svi iskreni domoljubi! Takvu Hrvatsku ćemo i živjeti! Krenimo i stvorimo domovinu svih jednakopravnih građana Republike Hrvatske.
Dubravko Lažeta
