Na fotografiji gore vidite nas hrvatske domoljube koji su došli u Njemačku 70-ih godina.
Ovdje su radili, živjeli, osnovali svoje obitelji. Prilagoditi se, nije im bilo teško.
Osnovali su svoju Hrvatsku katoličku zajednicu, počeli gajiti svoju vjeru i kulturu, ali Domovina im je uvijek bila i ostala u srcu.
Pomagali smo svojima u domovini, odlazili joj najmanje tri puta godišnje, za Uskrs, Božić i još koji put ako bi nam ostao koji dan od godišnjih odmora.
Mnogi naši Hrvati bili su na ovim prostorima i prije nas tj. 60-ih godina. Mi svi, oni prije nas, a i ovih 100 tisuća koji su iz Hrvatske otišli trbuhom za kruhom nakon što ju je Europa uzela pod svoje okrilje, za taj odlazak možemo „zahvaliti“ J.B. Titu i njegovim sadašnjim vlastodršcima.
Što se promjenilo od 1961-te do danas? Kako ono pjesma od Dražena Žanka kaže….“iselit nas triba, da nas manje ima, nisu tu ni bili, tad će reći svima….“
Iz Hrvatske se iselilo od 1940-e do danas preko četiri i pol milijuna Hrvata, mahom hrvatskih domoljuba. Titoisti koji nadam se još par dana „vladaju“ Hrvatskom nisu slali svoje sinove i kćeri na rad van domovine. Oni su njih školovali da bi i dan danas u našoj demokratskoj i katoličkoj zemlji njome vladali.
Što je bio Tito? Bio je diktator, ubijao je ili zatvarao sve one koji njemu nisu bili podobni.
Šezdesetih godina dašao je na ideju dati Hrvatima putovnice i neka idu tako da svijet vidi da je Jugoslavija otvorena, ali diktator Tito je imao svoju računicu. On nas je poslao u tuđi svijet da mu šaljemo devize, jer znao je on da Hrvati katolici naće svoje majke, očeve, sestre i braću zaboraviti.
To, u kratkim crtama, a malo više nakon naše pobjede…..zna se…
Ante Budimlić
