Marijan Đuzel, jedan od vodećih hrvatskih pijanista mlađe generacije u petak je navečer u povijesnoj palaći Ehrbar u Beču priredio veličanstveni pijanistički recital za pamćenje.
Bečani su, već na samom početku ostali bez daha, kada im je Đuzel virtuozno prebirajući po tipkama glasovira ponudio prvu glazbenu poslasticu, popularnu klavirsku sonatu br. 14 opus 27 br.2. Ludwiga van Beethovena, poznatu kao “Mjesečeva sonata”.
Dugotrajan i buran aplauz i povici “bravo”, koji su se od samog početka, pa sve do kraja recitala uvijek iznova prolamali dupkom punom dvoranom, najbolja su potvrda da je, inače, izbirljiva bečka publika, u kojoj je uz mnoštvo diplomata sjedio i veliki broj ljudi iz glazbene struke, prepoznala da mladog hrvatskog pijanistu isključivo zanima vrhunsko muziciranje. I to Đuzelovo velemajstorsko umijeće je s oduševljenjem, adekvatno i nagradila.
Bilo je to doista jedno nezaboravno, višestruko slavlje Hrvata s njihovim austrijskim prijateljima: 10. obljetnice ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju 100. obljetnice smrti hrvatske skladateljice Dore Pejačević i 150. obljetnice rođenja našeg skladatelja Blagoje Berse. Organiziralo ga je Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Austriji na čelu s veleposlanikom Danielom Glunčićem, uz financijsku potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH i nekoliko sponzora.
“Iako nije bilo lagano, Republika Hrvatska se je prije 10 godina uspjela vratiti u europsku obitelj, kojoj je oduvijek pripadala. Ponosni smo na sve što smo dosad stvorili, ali i na činjenicu da sada s ostalim članicama Europske unije možemo graditi našu zajedničku europsku budućnost”, rekao je, između ostalog, u svom pozdravnom govoru veleposlanik Glunčić. Dodao je kako EU “nije potpuna bez Ukrajine”. U nastavku je također ukazao na bogatu hrvatsku glazbenu i ostalu kulturnu baštinu i naše skladatelje i glazbenike-izvođače “europskog sjaja”.
Nakon Đuzelove majstorske interpretacije Beethovenove Mjesečeve sonate, uslijedila su djela hrvatskih skladatelja, Dva nocturna, Opus 50 naše Dore Pejačević i “Melodije” (Hommage na Beroka) Davorina Kempfa, koja je bila uvertira u izvedbu djela Szabadban, Mađara Bele Bartoka, kojima je završio prvi dio koncerta.
Drugi dio koncerta Đuzel je počeo Mozartovom fantazijom u d-Molu, a u nastavku je bečka publika ponovno uživala u skladbama hrvatskih skladatelja, nocturna opus 38 Blagoje Berse i vrlo zahtjevne klavirske sonate u c-Molu Stjepana Šuleka, koja se ne izvodi baš često, a koje je Đuzel majstorski interpretirao.
Za kraj koncerta, Đuzelov također lukavi majstorski odabir: Chopinova tehnički vrlo izazovna i dinamikom nabijena Poloneza-fantazija u as-Duru, opus 61, obilježena tugom i melankolijom. Ali i snažnom glazbenom porukom našeg višestruko nagrađivanog pijanista Marijana Đuzela. Virtuoza, ne samu u prebiranja po tipkama glasovira nego i u majstorijama sjedinjavanja klasičnih glazbenih oblika i romantičarske izražajnosti, koji je svojim pijanističkim umijećem oduševio bečku publiku.
Potvrda tome je ne samo frenetičan aplauz nego i raspitivanja nekih bečkih ljubitelja klasične glazbe nakon koncerta, gdje i kada se Đuzela može ponovno čuti i vidjeti u Beču i Austriji ? Nadamo se uskoro, jer je to doista bila sjajna promocija ne samo hrvatskih glazbenika nego i cijele Hrvatske.
“Bio je to veliki događaj u srcu Beča i Austrije, kojim je Hrvatska predstavivši naše glazbenike, koji su još nedovoljno poznati izvan granica naše zemlje, uz fantastično muziciranje pijanista Marijana Đuzela pokazala što može i što zna. A znamo puno toga, kako u umjetnosti tako i u znanosti i na ostalim područjima”, rekao je za Večernji list nakon koncerta veleposlanik Glunčić, primajući čestitke svojih kolega diplomata, među kojima je bio i veleposlanik Ukrajine u Austriji Vasil Čiminez.
“Maestro Đuzel je pokazao da smo s našim skladateljima otvorili glazbena vrata Austrije i Europe”, istaknuo je hrvatski veleposlanik.
“Hvala Bečanima što su me tako dobro primili. Puno mi znači svirati Beethovena, koji je od djetinjstva moj najomiljeniji kompozitor, i to upravo ovdje u Beču. Sada sam se profilirao u izvođača, koji više ne izlazi na pozornicu bez Beethovena. Naravno, niti bez hrvatskih skladatelja. Chopin je druga priča nego Beethoven, on izvođaču daje puno interpretativne slobode. Cijeli je program bio koncipiran od formi nocturna i fantazija, i to se publici očito svidjelo”, rekao nam je nakon koncerta pijanist Marijan Đuzel, više nego zadovoljan reakcijama publike.
“Sve ovo mi jako puno znači. Beč je za mene nešto posebno, jer ovdje ima puno Hrvata i mojih prijatelja, a tu sam i sam studirao neko vrijeme”, naglasio je Đuzel. Napomenuo je kako nakon Beča će odsvirati pijanistički recital u Šibeniku, a potom malo odmoriti nakon već održanih recitala u Italiji i Belgiji. Najavio je u proljeće 2024. godine novi pijanistički festival s poznatim imenima u Puli, s namjerom da “podigne pijanističku ponudu Istre”.
Fenix-magazin/MMD/Snježana Herek
