Kazna je kazna – i treba je platiti. Međutim, kad je riječ o parkiranju ispred supermarketa, stvar nije tako jednostavna. Pogotovo ne za samog vlasnika parkirališta.
aime, postoji važna razlika: kazna ne dolazi od komunalnog redarstva, već od privatnih tvrtki. Auto je parkirano na privatnom zemljištu, a ne na javnoj površini.
„Pravno gledano, ove ‘privatne kazne’ nisu novčane kazne u upravnom smislu, već se radi o ugovornoj kazni“, objašnjava odvjetnik Matthias Fischer. „Vozač de facto sklapa ugovor time što koristi privatno parkiralište.“ Međutim, supermarket se pri tome mora držati određenih pravila.
Koja pravila mora poštovati supermarket?
Kako bi takav „ugovor“ bio valjan, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti: Ključno je da kupci budu upoznati s uvjetima parkiranja ili korištenja parkirališta i da ih svjesno prihvate, navodi njemački Centar za zaštitu potrošača.
Odgovarajuće obavijesti moraju biti jasno i vidljivo istaknute pri ulasku i izlasku s parkirališta. U njima mora biti jasno navedeno i da će se u slučaju nepravilnog parkiranja naplatiti kazna.
Što, prema mišljenju Centra za zaštitu potrošača, nije dovoljno:
vrlo sitan tekst
skriveni znakovi
informacije o pravilima parkiranja tek unutar supermarketa
dugi i komplicirani uvjeti korištenja
Pravila ne smiju biti ilegalna ni iznenađujuća, a iznos ugovorne kazne mora biti razuman. Ako vam se iznos čini previsokim, usporedite ga s važećim kaznama za nepropisno parkiranje – kazna ne bi smjela znatno prelaziti 25 eura, koliko iznosi standardna kazna u javnom prostoru.
Morate li platiti kaznu?
Da, ako je vlasnik parkirališta ispravno ispunio sve uvjete (vidi gore). No postoji važna napomena: kazna nije nužno upućena osobi koja je nepropisno parkirala, već uvijek dolazi vlasniku vozila – čak i ako on nije bio vozač.
U tom slučaju vlasnik vozila mora pokušati utvrditi tko je mogao upravljati automobilom i navesti moguće vozače. Ako to ne učini, sam snosi odgovornost i mora platiti kaznu.
Odvjetnik Fischer dodaje: „Uobičajeno je da je do prekršaja došlo prije nekoliko dana ili čak tjedana, ili da je više osoba moglo voziti taj automobil.“ U tom slučaju, dovoljno je da vlasnik navede određeni krug osoba kao moguće vozače. „Tada je na tvrtki koja nadzire parkiralište da utvrdi tko je bio stvarni vozač.“
Fenix-magazin/IK
