Hrvatska u utorak igra polufinale Svjetskog prvenstva, a jugofili gostuju po TV postajama, pišu svoje kolumne, ‘napadaju’ Hrvatsku, naše igrače. Za Lustraciju nikad nije kasno.
Piše: Antonio Bevanda
Blagdan svete Lucije polufinale, posljednja nedjelja Došašća, pali se svijeća radosti finale. Dok ovo pišem, prolaze me trnci. Od Brazila ima sna manje od majke tromjesečne bebe. Tko će spavati? Adrenalin radi, pogledao sam penale više puta nego Sam u kući ili Policijsku akademiju V. Hrvati diljem svijeta slave. Od, naše ponosne Herceg-Bosne, preko Dubrovnika, Zagreba, dične Slavonije, Njemačke, Amerike, Australije.
No, ima i onih, koji žive u Hrvatskoj, nazivaju se Hrvatima, a gostuju po TV postajama, pišu kolumne i slično. Oni pišu o sreći, slučajnim pobjedama, govore o tome kako naši igrači igraju u reprezentaciji samo za sebe, da slave uz pjesme Marka Perkovića, uz ostale domoljubne pjesme.
Da su desno orijentirani, da nisu ljevičari, itd. Čovjek se zapita, što je tu pogrešno? Naravno, nije ništa, ali te jugofile izjeda hrvatski uspjeh, izjeda ih krunica, izjeda ih naša trobojnica. Izjeda ih Dalićev zavjet Gospi u Međugorju. Izjeda ih Herceg-Bosno srce ponosno. To njih izjeda, to njima smeta.
Prije četiri i pol godine bio sam na dočeku reprezentacije. Bio sam svjedok kako su se određeni ljudi ponašali kad je Marko Perković zapjevao s igračima na pozornici. Trebao je pjevati još, ali neki su to prekinuli. O njihovim imenima neću.
Nisu dostojni da im se imena spominju, ali znate o kome se radi. Vidite po hrvatskim grupama, Facebooku i na raznim mjestima.
Prije godinu dana sam iz Hrvatske došao u Njemačku. Nažalost, kao i mnogi naši ljudi, koji su otišli iz hrvatskih krajeva. Protiv Hrvatske nikad nisam, niti ću, reći jednu rečenicu. Ćaća i mater su me tako odgojili, tako ja odgajam svoju djecu. Pa ponosan sam dok oni plaču od sreće, grle me i ljube kad smo izbacili Brazil.
Još nas dvije pobjede dijele od toga da budemo svjetski prvaci. Ej, mi, Hrvati svjetski prvaci. Najljepši Božić ikad nam se sprema. A jugofili? Za Lustraciju nikad nije kasno. Oni su svakako sve izgubili, njima su naše pobjede šamarčine.
Živjela Hrvatska!
Fenix-magazin/SČ/Antonio Bevanda
