U srcu doline Kisselbach, iznad Eltvillea na Rajni, u slikovitom dijelu njemačke savezne zemlje Hessen, smjestio se kloster Eberbach, mjesto koje je kroz stoljeća nosilo duhovnu, kulturnu i povijesnu težinu, a danas je jedno jedno od najslavnijih filmskih kulisa u Europi.
Piše: Marijana Dokoza
Legenda na filmu – Ime ruže
Kloster Eberbach, osnovan 1136. godine, jedan je od najbolje očuvanih cistercitskih kompleksa u Europi. Ljubitelji arhitekture mogu uživati u vrhunskim primjerima romaničkih i gotičkih graditeljskih načela, dok se u bazilici s 1400 sjedećih mjesta redovito održavaju koncerti klasične glazbe, osobito tijekom Rheingau glazbenog festivala.
Zima 1985./86. donijela je snježnu tišinu u dolinu Rheingaua, ali i jednu od najuzbudljivijih kulturnih epizoda u povijesti samostana. Kada su poznati redatelj Jean-Jacques Annaud i producent Bernd Eichinger krenuli u potragu za idealnim srednjovjekovnim mjestom za ekranizaciju svjetskog bestselera “Ime ruže” Umberta Eca, sudbina ih je dovela u njemački kloster Eberbach.
Ova monumentalna cistercitska opatija, u kojem atmosfera i monumentalna arhitektura odražavaju duh 14. stoljeća, pokazala se savršenom kulisom za mračnu, ali briljantnu detektivsku priču smještenu u srednjovjekovni samostan. Velik dio filma s Seanom Conneryjem koji je utijelovio franjevca Williama od Baskervillea, sniman je upravo unutar zidina Eberbacha. Premijerno prikazan širom svijeta, donio je opatiji planetarnu slavu.
Od tada, deseci tisuća posjetitelja, filmofila i obožavatelja romana dolaze u Eberbach, želeći iz prve ruke osjetiti atmosferu filma. Ovdje se može gotovo čuti šapat starih pergamenta, odzvanjanje koraka po kamenim hodnicima i tajne izgubljene u tami gotičkih svodova.
Popularnost nije jenjavala, dapače, samostan je postao stalna inspiracija za umjetnike, redatelje i fotografe. Danas je Eberbach nezaobilazna lokacija za snimanje povijesnih filmova, promotivnih videa, televizijskih emisija i modnih editorijala. Njegova srednjovjekovna aura pruža neponovljivu scenografiju, autentičnu i bezvremensku.
Povijest ispisana kamenom i vinom
Eberbach nije samo filmska kulisa. Njegova stvarna povijest jednako je fascinantna kao i ona na ekranu.
Kako piše na stranici klostera Eberbach, sve je počelo 1136. godine, kada su cisterciti iz glasovitog samostana Clairvaux, predvođeni opatrom Ruthardom i dvanaestoricom redovnika, osnovali samostan Eberbach. Prethodno su na tom mjestu djelovali augustinci i benediktinci, ali tek su cisterciti oblikovali opatiju u ono što je postala.
Uslijedile su godine duhovnog rasta i arhitektonske raskoši. Godine 1186. posvećena je veličanstvena crkva, dragulj rajnjske romanike, a do 1345. godine dovršeni su gotički dijelovi samostana. Samostan je preživio crkvene raskole, unutarnje nemire poput tragičnog ubojstva opata Wernera 1261. godine i ratove koji su harali Europom.
Tijekom 15. i 16. stoljeća, vino postaje središnji element samostanskog gospodarstva. Opat Nikola II. primio je biskupske insignije, a ogromna vinska burad – uključujući jedno s kapacitetom od 71.000 litara – svjedočila su o snazi i utjecaju Eberbacha. No, 1525. u Njemačkom seljačkom ratu samostan je opljačkan, a slavna vinska zaliha ispražnjena.
Tridesetogodišnji rat donosi novo razaranje. Švedske i hessenske trupe 1631. godine pljačkaju samostan, uništavaju knjižnicu i protjeruju redovnike. Ipak, Eberbach se ponovno uspravlja pa tako u 18. stoljeću doživljava gospodarski procvat i arhitektonsku obnovu, s baroknim intervencijama koje oplemenjuju već ionako impresivnu strukturu.
Početkom 19. stoljeća, dolaskom sekularizacije 1803., cistercitska era dolazi kraju. Samostan prelazi u ruke kneževske kuće Nassau-Usingen i dobiva novu funkciju, odnosno državnog vinskog podruma. Dio zgrada pretvoren je u zatvor, a kasnije i u psihijatrijsku ustanovu.
U 20. stoljeću, samostan preživljava dva svjetska rata, koristi se kao vojna bolnica, ali polako se javlja svijest o njegovoj povijesnoj vrijednosti. Nakon 1946., vlasništvo preuzima savezna zemlja Hessen, a godine 1998. osnovana je Zaklada Kloster Eberbach, posvećena obnovi, očuvanju i promociji kulturne baštine.
U tišini zidina samostana Eberbach, povijest nije samo priča, nevjerojatno je opipljiva, vidljiva i živa u svakom kutku. Ovdje se čuvaju originalne sprave i artefakti koji svjedoče o monaškom, svakodnevnom i umjetničkom životu koji se odvijao kroz stoljeća.
Jedna od najdojmljivijih prostorija je “Cabinetkeller”, poznata i kao Fraternei. To je monumentalni ranogotički salon s teškim kamenim svodovima. U ovoj tihoj dvorani nalaze se ogromne drvene vinske preše, kakve su cisterciti koristili još od 13. stoljeća. Ove sprave nisu samo simbol samostanske domišljatosti, već i uvid u povijest vina kao jednog od glavnih izvora bogatstva opatije.
Zanimljiv je komentar jednog mladića koje se nalazilo u školskoj grupi koja je razgledavala kloster, a koji je rekao: – Mogu li ljudi danas napraviti ovo što su nekada napravili ljudi koji su živjeli u to vrijeme?
I doista, mogu li? Ne oduzima li nam tehnologija i mnoštvo mogućnosti, kreativnost i sposobnost? Jer ljudi koji su ovo gradili nisu imali tehnologiju, ali imali su um i srce, volju i strast i u naslijeđe nam ostavili bogatstvo.
Baš zbog toga je dobro da ljudima pozornost privlači povijest kao što je i „grisaille“ vitraj, sivkasti stakleni prozor s jednostavnim ornamentima iz 12.i 13. stoljeća, danas postavljen u romaničkoj sobi za grijanje, gdje i dalje širi suptilan svjetlosni odraz nekih davnih vremena.
Između klaustra i biblioteke, uzdiže se dvokatni trepest tornja iz oko 1500. godine. On čuva jednu od najstarijih cistercitskih knjižnica u Njemačkoj, svjedočeći o ulozi znanja, pisane riječi i redovničke discipline u svakodnevici ovoga mjesta.
Sve što se ovdje vidi nije samo ostatak prošlosti, već njezina tiha prisutnost.
Eberbach danas – hram povijesti, kulture i vina
Danas, samostan Eberbach sjaji u punom sjaju. Kao kulturni centar i turistička atrakcija, nudi posjetiteljima vođene ture kroz crkvu, klaustar, redovničke ćelije i vinske podrume. Tijekom cijele godine domaćin je izložbi, koncerata, vinskih manifestacija i filmskih večeri. Njegova prošlost diše iz svakog kamena, svake freske i svakog svoda.
Uključivanjem u europsku povelju cistercitskih opatija 2010., Eberbach je još jednom potvrdio svoje mjesto među najvažnijim samostanskim lokalitetima Europe.
Kloster Eberbach nije samo kulisa jednog filma, on je živa priča o vjeri, radu, znanju, strasti i umjetnosti. Ovdje se prošlost ne pamti, ona se osjeća. I baš zato, svatko tko zakorači u Eberbach, zakoračio je u priču veću od života, priču koju su pisali redovnici, ratnici, umjetnici, filmske kamere… i duh vremena.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
