“Moramo promijeniti smisao zakona o odnosima prema Hrvatima izvan Hrvatske koji je Sabor prihvatio 2011. godine. Taj zakon kao da ima za glavni cilj da iseljeništvo ostane tamo gdje je i sada. A to znači propast za domovinu”, napisao je, između ostalog, useljenik Luka Krilić u otvorenom pismu Ivanu Grbešiću, predsjedniku 2. Saziva Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH. Pismo prenosimo u cijelosti:
Dragi članovi Savjeta, dragi Ivane,
Dugo sam razmišljao što raditi, hoću li Vam pisati ili ne. Onda sam ipak rekao da mi je dužnost nešto učiniti, jer sam bivši član Savjeta, predstavnik za Italiju i potpredsjednik za Europu.
Mislim da je naš dragi Ivan, kao osoba iz iseljeništva, dobar izbor, jer zna političku situaciju i zna što smo mi stari članovi pokušali učiniti u prošlom mandatu. Bio je s nama četiri godine.
Najviše smo tražili „Program povratka“, jer smo bili svjesni, kao i danas, da je situacija u domovini jako loša u demografskom pogledu. Gubimo 20 tisuća ljudi svake godine, što je razlika između novorođenih i umrlih, a uz dodatno iseljavanje, kojem svjedočimo prošlih pet godina, za 30 godina bit će jedva 2.5 milijuna stanovnika u Hrvatskoj. Naša zemlja već sada ima velika prazna područja, a bit će ih još više.
Naravno da globalisti i međunarodna zajednica već imaju plan kako nadopuniti nedostatak radne snage kod nas.
Dragi Ivane, imamo dobar primjer Irske. Kad je pala na 2.5 milijuna stanovnika, potaknula je svoj program povratka i danas ima 4.7 milijuna stanovnika. Zašto Hrvatska ne slijedi njihova iskustva i ne napravi isto što i oni? Zašto ne bi hrvatski iseljenici-investitori imali iste uvjete kakve su imali irski iseljenici? Nedavno se u Saboru raspravljalo upravo o Zakonu o investicijama, a iseljeništvu u njemu nema ni traga. Znači li to da se sve nastavlja po starome?
Naš dragi Nenad Bach kaže: „Sve se može za čas promijeniti ako imaš želju“. I volju, dodajmo.
Dragi Ivane, nadam se da si svjestan da je hrvatska dijaspora jedan od najvažnijih čimbenika koji mogu promijeniti sliku domovine u svakom pogledu: popraviti demografsku sliku i preko investicija potaknuti gospodarski rast i zaustaviti masovno iseljavanje.
Naša grupica starih iz Savjeta (kao što su Bach, Vrljicak, Asić, Trojanec i drugi) uvijek je pokušavala staviti to u prvi plan. Tražili smo konkretne mjere u Programu povratka i zahtijevali ponovno otvaranje Ministarstva za iseljeništvo (ili za useljeništvo).
Nadam se, Ivane, da ćeš ti i ostali članovi Savjeta biti toga svjesni i da ćemo nastaviti našu zajedničku borbu. Naša pobjeda u budućnosti će dovesti stotine tisuća ljudi izvana i to je jedina šansa da pomognemo našoj Hrvatskoj.
Iseljeništvo ne može više čekati. Moramo promijeniti smisao zakona o odnosima prema Hrvatima izvan Hrvatske koji je Sabor prihvatio 2011. godine. Taj zakon kao da ima za glavni cilj da iseljeništvo ostane tamo gdje je i sada. A to znači propast za domovinu.
Dragi Ivane, kao useljenik već godinu i pol dana, mogu svjedočiti da su sva vrata za iseljeništvo i danas u Hrvatskoj čvrsto zatvorena. Mogao bih ti pričati da poslije toliko vremena još nemam hrvatske dokumente, nemam posla, nisam uspio ocariniti vlastiti auto, jer su me tražili deset puta veći iznos od njegove vrijednosti.
Nisam uspio dijete upisati u državnu gimnaziju jer nema sve petice (a slučajno zakon to omogućava djeci diplomata). Nisam uspio izvaditi zdravstvenu iskaznicu za djecu jer nemaju prebivalište u Hrvatskoj nego samo boravište (vlasnici stana koji daju u najam u ugovoru napišu da ne možeš imati prebivalište, nego samo boravište).
Ako na ovo dodaš da 90 posto iseljeništva nema hrvatsko državljanstvo, ne može glasati i nema dovoljno predstavnika u Saboru (a ako se vraćaš kao umirovljenik čeka te i porez na mirovinu), mislim da ti je slika kompletna i vrlo jasna.
Rekli smo da je dosta ruganja s hrvatskom dijasporom. Nadam se da ćete i svi članovi i Ivane podržati naše stavove i da ćemo zajednički ostvariti najviše što možemo za naše useljenike.
Srdačan pozdrav
Luka Krilić, useljenik
Fenix-magazin/IM
