Poštovani gradonačelniče Penava,
Vi ste nam organizacijom prosvjeda u Vukovaru obnovili nadu da u Hrvatskoj ima razboritih ljudi koji su ispravno vođeni vlastitim nagonom za istinom i pravdom te zdravoga razuma gledaju prema realnosti kao i mi Hrvati iz iseljeništva.
Hrvatska samostalnost je svoj najsnažniji simbol dobila upravo u Vukovaru, gdje se malobrojna grupa dragovoljaca počela boriti protiv, po naoružanju i brojnosti, silno moćnijeg agresora. Stoga je znakovito da i naše novo uskrnuće izgleda da je počelo ovim prosvjedom u Vukovaru.
Ni slučajno nije slučajno da je to došlo upravo od Vas koji pripadate stranci koja ima najviše zasluga za našu samostalnost. No već duže vremena, a posebice danas je ta stranka (pod novim vodstvom) u svojem svjetonazoru i vrijednostima totalno izokrenuta, a tako je upravila i kormilo naše zemlje: vode nas u jednu bezizražajnu anacionalnu i amoralnu Državu.
Vaš poziv nije mogao proći bez da hrvatsko iseljeništvo iz čitavoga svijeta ne reagira i podrži ovaj vaš krik iz Vukovara ili gromoglasni vapaj svima nama: “Ne možemo više živjeti bez Pravde“.
Kada ste rekli: “Ima ljudi koji žive na Marsu (sadašnji političari) a mi Vukovarci već 27 godina živimo Pakao, jer ne prođe dan u kojem bismo mogli mimoići vlastite zlotvore – svakoga dana susrećemo se licem-u-lice ovdje na našim ulicama sa našim vlastitim mučiteljima, silovatelijma, ubojicama – bez da mjerodavne institucije države Hrvatske poduzimaju vjerodostojne istražne postupke koji završavaju utvrđivanjem činjenica i pravednošću”, osjetili smo se mi iz iseljeništva vama puno bliži. Drago mi je da ste također spomenuli pravdu i za one nevino ubijene 1945 g. jer naša je povijest povezana – vi Vukovarci ste samo produžetak jednog povijesnog razdoblja koje u nas izgleda da traje vječno (i ne samo ove zadnje 73 godine).
Boriš se za svoju Državu Hrvatsku, umreš za Domovinu, kriv si jer si Hrvat.
Nema tu istrage, nema tu procesuiranja, nema tu postupka koji bi vratili barem malo dostojanstva svima nama.
Hrvatsko iseljeništvo dobro shvaća vašu bol i vašu tugu u Vukovaru, jer je to i naša bol i naša tuga, i mi smo tražili osudu komunističkih pokolja na nama, pogrom nad vojnicima bez oružja i nad civilima, tražili smo tu pravdu ne hoteći se tako osvetiti, nego smo kao i vi danas znali da ne može biti i postojati pravna Država bez procesuiranja zločina. Također svjesni da, ako mi to ne bismo tražili, postajemo sudionici zločinstva.
Pravna Država mora procesuirati sve zločince i njihovo činjenje protiv njezinih vlastitih građana, a tu mislim i na vas Vukovarce ali i na teške zločine od 1945 g. koje su počinile iste snage koje su se 1990-tih ponovno aktivirale (i pod istim znakom).
Jasno ste uočili da se pomirba ne može ostvariti preko pravde, pretpostavljam svjesni da kada je Sabor glasao za Zakon o oprostu 1992 g. nisu oni mislili na vas iz Vukovara nego su mislili kako zaštititi zločince iz Drugog svjetskog rata.
Ovdje se osjećam ponukan intervenirati činjenicom da je Europska Unija donijela Rezoluciju 1481 u kojoj se osuđuju totalitarni režimi i njihove oznake – simboli, pa dakle i totalitarni komunistički režimi, te činjenicom da je Hrvatski sabor ratificirao EU Rezoluciju 1481 (koja je i antifašistička i antikomunistička)…
Gotovo da bi se sve i odvijalo po planu onih koji naše institucije čine i održavaju jalovima, ali je Država poput svjesnog, etičnog ljudskog bića: bez Pravde (od)umire. Institucije se iscrpljuju u svojoj namjernoj nefunkcionalnosti, jer kada je duh bolestan i tijelo je bolesno.
Neka ovaj prosvjed za istinu i pravičnost u Vukovaru bude polazište i stjecište onoga što će osloboditi naš hrvatski duh! Vi ste vašim otvorenim javnim svjedočenjima i jasnim argumentiranim optužbama prema Pravosuđu, s imenima i prezimenima onih koji su počinili zločine, počeli utirati konkretan put pronalaženju odgovora za sve ono što nije pravedno u našoj Državi.
Više se ne može veslati protiv struje, a Vukovar ovim prosvjednom predstavlja puni vjetar u naša jedra prema budućnosti .
Luka Krilić
NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja i komentarima gostujućih autora su njihovi osobni stavovi i nužno ne odražavaju stav redakcije Fenixa
