Ako je nešto islamskim teroristima u Europi zajedničko, onda je to njihova kriminalna prošlost. Mnogi od ovih sitnih kriminalaca se tek u zatvoru okrenu islamizmu, piše Deutsche Welle.
Tako je bilo i s napadačem na božićni sajam u Berlinu Anisom Amrijem. Tako je i s napadačem iz Strasbourga Cherifom Cekattom. On je neko vrijeme proveo i u njemačkim zatvorima. Predsjednik sindikata njemačkih zatvorskih čuvara, René Müller, obzirom na opasnost od radikalne islamizacije zatvorenika u njemačkim zatvorima, upozorava na slabu pripremljenost njegovih kolega na ovaj aspekt rada u njemačkim kaznionicama.
Müller je za DW kazao kako nerijetko imaju zatvorenike koji se osjećaju da žele pripadni krugu radikaliziranih muslimana. Oni su tada lak plijen za zatvorenike koji ih žele radikalizirati.
– Njemački sustav kaznionica nije dovoljno financijski i kadrovski opremljen kako bi se uhvatio u koštac s radikalizacijom u zatvorima. Mi već nekoliko godina ne možemo držati korak s drastičnim porastom broja zatvorenika kad je osoblje u pitanju. Nama još uvijek nedostaje oko 2.000 djelatnika kako bi mogli riješiti najnužnije obveze. U to spada i prepoznavanje radikalizirajućeg trenda kod islamista u kaznionicama – kaže Müller.
Ističe kako su savezne pokrajine reagirale na trend radikalizacije koji je primjetan u zatvoru i pripremili su planove po kojima se postupa. Plan određuje na što čuvari moraju obraćati pozornost, komu što prijaviti kada se ovakvi trendovi pojave.
Müller je otkrio i kako primijetiti radikalizaciju zatvorenika već u ranom stadiju.
– Uzmimo recimo uređenje ćelije. Kada netko tko je, da tako kažemo, dobro opremljen, ima recimo, Playstation i mnogo časopisa i onda odjednom sve to polako nestane, tada treba posebno obratiti pozornost. Ako zatvorenikova ćelija postaje spartanskija i preglednija, onda je to jedan pokazatelj. U takvim prostorijama se odjednom na policama nađe samo Kuran. I fizičke promjene su vidljive, recimo puštanje brade. Kada se sitni kriminalac na pauzi druži s poznatim islamističkim zatvorenicima. To sve skupa nisu dokazi za radikalizaciju ali su poziv na oprez. A najkasnije u trenutku kada zatvorenik počinje glasno citirati Kuran ili govoriti o tomu što Alah želi ili ne, tada treba zazvoniti na uzbunu – govori Müller.
Znanstvenici iz King’s College u Londonu su prije dvije godine istraživali biografije 79 džihadista iz Belgije, Velike Britanije, Nizozemske, Danske i Njemačke. Najmanje jedna trećina se radikalizirala u zatvorima.
Müller smatra kako bi saveze zemlje morale redovno razmjenjivati podatke o trendovima radikalizacije i razvoju zatvorenika.
Ako se jedan zatvorenik radikalizira npr. u Bavarskoj i poslije bude otpušten iz zatvora i ponovno uhićen i osuđen recimo u Schleswig-Holsteinu onda kolege tamo ne znaju da se on radikalizirao. Jedino ako ga prije toga pratio Ured za zaštitu ustavnog poretka. Znači jedan potencijalno opasni zatvorenik se ne kontrolira bez prekida. Pokušajmo si tako nešto zamisliti na europskoj razini. Ako se zatvorenici ne prate preko Ureda za zaštitu ustavnog poretka i to preko granica saveznih zemalja, kako da tako nešto postignemo na razini Europe. I na tom polju moramo hitno pronaći neko rješenje – zaključio je Müller.
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle
