Jeste li pronašli novi posao? Ili se želite riješiti radnika? U oba slučaja primjenjuju se zakonski otkazni rokovi.
Njemačko tržište rada posljednjih se godina iznenađujuće dinamično razvijalo: Iako je u prvom tromjesečju 2025. u Njemačkoj bilo zaposleno oko 45,8 milijuna ljudi, prema podacima statističkog ureda, mnogi sektori očajnički traže radnike. S druge strane, radnici sve češće mijenjaju poslove.
U profesionalnom životu Njemačke više nije neobično da zaposlenici nakon pet godina već rade u dvije ili tri tvrtke, pišu njemački mediji.
Prema studijama, 30 posto kvalificiranih radnika napušta posao nakon samo dvije godine radnog staža, a još jedna četvrtina odlazi nakon dvije do pet godina radnog staža. Kako bi se osiguralo da prijelaz teče glatko, specijalizirani odvjetnik za radno pravo iz Hanovera, objašnjava najvažnije propise u vezi s otkaznim rokovima.
Koji zakonski otkazni rokovi vrijede za radnike?
Zakonski otkazni rokovi za radnike i poslodavce regulirani su u članku 622. njemačkog Građanskog zakonika (BGB). „Radni odnos može se raskinuti uz zakonski otkazni rok od četiri tjedna do 15. ili kraja mjeseca“, objašnjava odvjetnik.
Ovaj osnovni otkazni rok primjenjuje se na otkaze i od strane radnika i od strane poslodavca i u načelu se ne može skratiti ugovorom o radu, pišu njemački mediji.
Ali: „Kraći otkazni rok primjenjuje se ako je dogovoren probni rok“, kaže stručnjak. Tijekom dogovorenog probnog roka, radni odnos može se raskinuti uz dvotjedni otkazni rok. Probni rok namijenjen je pružanju zaposleniku prilike da se „upozna s uvjetima rada u razumnom roku i, ako je ishod negativan, da relativno brzo prekine radni odnos“.
Zakonodavac želi potaknuti sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme.
Moguće produljenje zakonskog otkaznog roka
Produljenje zakonskog otkaznog roka u ugovoru o radu, međutim, moguće je i učinkovito, kaže odvjetnik.
Također je moguće prilagoditi otkazne rokove u slučaju otkaza od strane radnika rokovima kojih se radnik mora pridržavati sporazumom u ugovoru o radu. „Međutim, otkazni rokovi za radnika ne mogu biti dulji od otkaznog roka koji je dao poslodavac.“
Stručnjak ističe dvije važne razlike: Za ugovore o radu sklopljene na neograničeno ili najmanje pet godina primjenjuje se drugačiji zakonski otkazni rok od šest mjeseci nakon isteka pet godina. Ovo razdoblje se također odnosi na otkaz i od strane radnika i od strane poslodavca.
Koji zakonski otkazni rokovi vrijede za poslodavce? Kada je moguć otkaz bez otkaznog roka?
Otkazni rokovi za redovni otkaz od strane poslodavca ovise o trajanju radnog odnosa. “Što dulje traje radni odnos, to je dulji otkazni rok”, ističe stručnjak.
Otkazni rok je, ako radni odnos:
- postoji dvije godine, jedan mjesec do kraja kalendarskog mjeseca,
- pet godina, dva mjeseca do kraja kalendarskog mjeseca, postoji dvanaest godina, pet mjeseci do kraja kalendarskog mjeseca,
- 15 godina, šest mjeseci do kraja kalendarskog mjeseca,
- 20 godina, sedam mjeseci do kraja kalendarskog mjeseca.
Za redovan otkaz mora postojati razlog otkaza (bihevioralni, osobni ili operativni). Osim toga, poslodavac mora napraviti socijalnu selekciju.
„Sukladno tome, zaposlenik koji je najmanje pogođen otkazom treba biti prvi otpušten“, objašnjava stručnjak. „To može biti, na primjer, zbog činjenice da nema obvezu uzdržavanja ili je bio zaposlen najkraće vrijeme.“
Radnik također može otkazati radni odnos bez otkaznog roka.
Preduvjet za to, kao i kod otkaza bez otkaznog roka od strane poslodavca, jest postojanje važnog razloga.
„Razlog otkaza mora biti toliko ozbiljan da bi bilo nerazumno da radnik poštuje odgovarajuće otkazne rokove“, kaže stručnjak.
Razlozi mogu uključivati, na primjer, seksualno uznemiravanje, nasilje ili fizičko nasilje, maltretiranje, kršenje propisa o sigurnosti na radu, zdravstvene rizike ili čak grube uvrede.
Fenix-magazin/SČ
