Otišli su u Austriju, Njemačku, Švicarsku, a jesu li zaboravili zašto?

Slušala sam dvoje supružnika kako se svađaju oko sirijskih obitelji, stotine njih koji su se našli pod vedrim nebom, bježeći od borbi, krvi, bijesa, bombi. Krenuli su prema miru i sigurnosti, a naišli na odbacivanje, rat protiv njih i dvojbe treba li ih primiti ili ne.
Čujem kako muškarac govori: „Gdje će Europa ako primi sav taj narod?“, a žena odgovara: „Pa to su djeca, žene, starci, mladi ljudi! Ne bježe od siromaštva, bježe od smrti!“

I u tom se trenu prisjetih Jasne Župan, jedne trinaestogodišnje djevojčice. Bilo je davno, naša domovina zakrvavljena ratom, ovijena granatama, mecima i crnim vijestima. Mi, djeca, pisali smo o ratu onako kako ga vidimo i osjećamo, sjedeći u školskim učionicama i čekajući da se oglasi sirena, i da odemo u sklonište.

Jasna je pisala o bijegu iz svog vukovarskog doma, oproštaju od oca, njegovu pogledu, suzama i riječima kojim ju je uvjeravao da će se sresti, ako ne za par dana, a ono jednom kad rat završi.

Bila je tek samo dijete, a s bijelog papira je iščitavala teška, krvava sjećanja, svoje pismo ocu dok je cijeli razred plakao, zajedno s učiteljicom. U tih nekoliko teških, krvavih, vukovarskih dana, naglo je odrasla, naprasno izgubivši djetinjstvo.
Ali, Jasna je s majkom i bratom otišla u Njemačku, rat je završio, a otac se nije vratio. Rekli su da je nestao, a Jasna je i dandanas negdje u Njemačkoj. Tko zna, možda je i obitelj osnovala?! Ona, i tko zna još koliko njih, koji su ovamo došli bježeći pred strahotama rata! Neki od njih su se vratili u domovinu, dok su brojni ostali i izgradili budućnost u tuđini. Njemačka, Austrija, Švicarska… dočekale su narod koji je bježao, dale mu sigurnost, opskrbio odjećom, hranom… grijeh bi bio zaboraviti!

I upravo kao Hrvati onomad, danas i ovi ljudi od straha bježe pred istim strahotama. Ali Europa je nesigurna, možda im je i previše, jer to je ipak nekoliko stotina tisuća života, izmučenih lica… Ali, nije li grijeh zaboraviti da smo svi samo ljudi, da ne možemo sami i da pomoći drugome ne smije ostati samo želja, nego bi nam morao biti način života!?

Zato vi nemojte biti nesigurni i ne zaboravite pomoći drugome u nevolji, ne zaboravite ni Fenix koji vam u ovom broju donosi niz zanimljiv tema.
Ekskluzivan razgovor s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, prvi koji daje samo za hrvatsko iseljeništvo.
Charles Billich, svjetski priznati slikar i politički emigrant tvrdi: „Europa još uvijek tretira Hrvatsku kao političkog gubavca!“.
Donosimo i priču o Hrvatici koja karijeru gradi u njemačkom Bundestagu, mladiću koji se iz Njemačke vratio u Hrvatsku, zaposlio čistačicu, a potom se njome oženio…

Pročitajte i komentar zbog kojeg su Hrvatice u iseljeništvu poludjele. Hrvoje Josipović otkriva što rade naše djevojke u iseljeništvu.
Također Vam donosimo veliki prilog o gradišćanskim Hrvatima u Austriji.
Tu su i zanimljivi sportski prilozi. Nogomet u hrvatskom iseljeništvu je na prekretnici. Saznajte zašto!

Čitajte Fenix, jer uz Fenix vrijeme nije izgubljeno!

Pogledajte drugo

POŽARI U HRVATSKOJ: Unatoč upozorenjima, opet svjedočimo neodgovornom ponašanju

Hrvatska vatrogasna zajednica upozorila je u četvrtak da unatoč svim upozorenjima o opasnostima izbijanja šumskih požara …