Lidija Vuković Marić je iz jednog malog mjesta u Slavoniji. Ima 23 godine i nikako nije mogla pronaći posao u svom gradu. Povremeno je radila kao konobarica na moru, ali to je nije moglo izvući iz financijske krize, a ni depresije koju je sve više osjećala jer nije vidjela bolju budućnost.
Jedan oglas u lokalnim novinama natjerao ju je da ozbiljnije razmisli o odlasku iz domovine.
– Oglašavala se jedna agencija iz Berlina. Pisalo je kako pomažu Hrvatima koji tek dolaze oko pronalaska posla. Nazvala sam i rekli su mi kako oni pronađu odgovarajući posao i pomognu oko smještaja, a ja im dam 20 posto od prve tri plaće – priča Lidija.
To joj je bilo prihvatljivo. Dogovorila je sve preko telefona i uzela kartu za Berlin kako bi otišla na razgovor. Agencija je prva tri dana plaćala hotelsku sobu, pa je i to bila dobra prilika.
– Došla sam u Berlin. Tamo me čekao jedan Hrvat koji mi je objasnio kako smo sutra na razgovoru s Nijemcem koji je njegov partner u toj agenciji. I bilo je tako. Susreli smo se u nekom kafiću, potpisala sam ugovor kako ću im dati 20 posto od plaće. Međutim, oni meni još nisu bili ni pronašli posao. Kako su kazali, trebalo je biti već, ali firma kod koje sam trebala raditi je odustala. I tako je bilo dan za danom, ja sam se iz hotela preselila kod rodice koja živi u Berlinu. Zvala sam stalno te ljude, ali nikako mi nisu mogli pronaći posao, otkriva Lidija.
Naposljetku je sama pronašla posao. Počela je raditi u jednoj trgovini, čak je i pronašla mali stan u predgrađu Berlina. No, tu priči nije kraj.
– Javio i se taj gospodin. Zove se Milan. Rekao mi je da sam im prema ugovoru dužna dati 20 posto od svoje prve tri plaće. Šokirala sam se. Rekla sam kako mi nisu pronašli posao pa s time to otpada. Ali, on je inzistirao kazavši kako su mi platili hotelsku sobu. Rekla sam da ću im vratiti te novce, ali čovjek nije odustajao. Čak mi je prijetio i rekao kako će me prijaviti policiji – priča Lidija.
No, nije se uplašila. Ispričala je rodici što se dogodilo, a ona je angažirala prijatelja odvjetnika. – Doznalo se da ta tvrtka uopće nije počela s radom kako treba. Tek su se bili registrirali, a u mjesec dva koliko su postojali nisu imali suradnju niti s kakvim tvrtkama. Znači, sve je zapravo bila laž i pokušaj prevare. Odvjetnik je nazvao tog Milana i tu je priča završila – otkriva Lidija.
Kaže, danas bi bila opreznija jer da u Berlinu nije imala rodicu, ne zna što bi joj se moglo dogoditi, jer njemački jezik jako slabo govori.
Fenix magazin/MD
