Vanja Mlakar je iz Karlovca bolju budućnost otišao potražiti u Ujedinjeno Kraljevstvo. Po struci je medicinski tehničar s višegodišnjim iskustvom. No, bolji život čak i u tuđini uništila mu je hrvatska birokracija.
Vanja je pisao Vladi RH i svoj slučaj opisao u pismu koje je objavio na Facebook stranici Vlade RH, a koje prenosimo u cijelosti
‘Zbog spore, ali nadasve jednostrane politike Ministarstva zdravlja i, očito, privatne organizacije ironično nazvane Hrvatska komora medicinskih sestara i tehničara, dovedeni smo (mi koji smo se odlučili prodati sva svoja ovozemaljska blaga ili posuditi od najbližih da bi uopće pokušali stvoriti negdje nešto jer u RH nije bilo moguće) u situaciju gdje nam se zbog grešaka prije navedenih ureda i organizacija oduzima svaka trunka dostojanstva i doticaja sa svojom strukom tako što se hrvatske sestre i hrvatske tehničari, koji unutar svojeg školovanja u RH imaju naobrazbu koja bi posramila i Florence Nightingale, sada u Ujedinjenom Kraljevstvu rade kao njegovatelji jer Vlada RH i trula, ali sad već bolno smiješna HKMS odbijaju uporno već mjesecima dati ljudima (evo i brojkom 1) papir na kojem se (ionako po EU zakonu moraju priznati sve naše kvalifikacije stečene u RH) točno i određeno kaže da smo to što jesmo bez obzira na zakon i direktivu na koju se pozivamo (iako su i one toliko pojednostavljene i jasne da je živo čudo što nemamo djecu vrtićke dobi na tim pozicijama pa da to riješe brže i efikasnije pa da napokon stave točnu brojku i slovo na taj papir)’.
‘Koči nam se osobni boljitak i onemogućuje nam se rad u stečenoj profesiji. Trebamo malo podrške, malo efektivnog mozganja u tim uredima i malo, ali vjerujete jako malo nam treba sreće jer smo se kao građani RH naučili tome da se može biti sretan a sa jako malo toga. Teško mi je za shvatiti kako netko može pustiti da ga vlastita ogorčenost ili možda nezadovoljstvo vlastite uloge u svijetu dovede do te situacije da se, u ovom slučaju, naši životi nalaze na ugroženoj listi, posramljeni i stavljeni sa strane kraj svih drugih svjetskih nacija (uključujući i zemlje trećeg svijeta) koji nesmetano obavljaju svoj posao i idu cestom na koju mi koji smo trenutno ovdje nemamo pravo. Ne odustajemo, nećemo se predati jer tako smo građeni genetski, ali molim Vas, iskreno Vas molim, tko god da je čuo ovaj apel – pokrenite se i pustite mlade ljude da rade svoj posao, stvaraju obitelji, prijatelje i poznanstva, ali zbog očuvanja onog osnovnog ljudskog dostojanstva pomozite onoliko koliko je potrebno. Kao medicinski tehničar, radnik u stranoj zemlji, ali uvijek Hrvat i sa suzama u očima lijepo Vas sve pozdravljam i sa iskrenom nadom u srcu unaprijed se zahvaljujem’,
