Otac bi bio najsretniji kada bih se borio za Hrvatsku na Olimpijskim igrama 2016 – kaže Branimir Malenica
– Kada sam prvi put ušao u ring, bilo me je strah. I danas osjećam strah i nervozu, ali samo dok ne padne prvi udarac. Kasnije uživam u borbi – kaže boksač u poluteškoj kategoriji do 81 kg, Branimir Malenica koji za Fenix otkriva da u Njemačkoj želi postići ono što je nekada postizao njegov rođak, danas pok. Mate Parlov. Parlov je bio najbolji i najpoznatiji hrvatski boksač svih vremena. Parlov je bio svjetski prvak u poluteškoj kategoriji, čak je osam puta bio prvak Jugoslavije, pet puta prvak Balkana, dva puta svjetski prvak i jednom europski prvak, a osvojio je i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Upravo je Mate Parlov probudio ljubav prema boksačkom sportu kod svog rođaka Branimira.
Boksač s velikim talentom
Branimir Malenica je rođen u Mainzu. Otac mu je iz Ričica kod Imotskog, a majka iz Splita. Ima tri brata i dvije sestre. Četiri godine je igrao nogomet za Mainz 05, no, kaže, nije se pronašao u tom sportu.
– Nogomet sam igrao do jedanaeste godine, ali osjetio sam do to nije moj sport. Iamo sam petnaestak godina kada sam otišao u Pulu, k rođaku Mati Parlovu. Pričao sam s njim, govorio mi je o boksu, o svojim uspjesima i nekako sam osjetio da je boks upravo to što želim od sporta – priča Branimir. Boks je počeo trenirati u Mainzu. Rekli su mu da ima talenta, ali kako mu nisu dali da uđe u borbu, prešao prešao je u Wiesbaden, u školu
boksa Walter Fischer.
– Tamo sam upoznao trenera Enisa Demirovića, skupa smo prešli u jedan boksački klub u Hochheimu i tu sam
imao svoje prve borbe – priča Malenica.
Borio se protiv njemačkog prvaka
Mladi boksač je do sada imao 17 borbi, od čega 13 pobjeda. Bio je tri puta u finalu na turniru u regiji Hessen. Najteže mu je, kaže, bilo kada je izgubio od boksača Leona Bunna, njemačkog prvaka koji je do tada imao 120 borbi iza sebe. Boriti se protiv njemačkog prvaka, i u toj borbi biti ravnopravan, ne može baš svatko.
– Moji protivnici najčešće imaju iza sebe 50 do 60 borbi. Ja imam tek 17 mečeva – kaže Malenica koji smatra kako uz dobar trening, želju i borbenost koju ima može dobiti svakoga u svojoj kategoriji. San mu je boriti se na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeirou. Uz hrvatsko ima i njemačko državljanstvo, a samo pod jednom zastavom može nastupiti na Olimpijskim igrama.
Majka hoće Hrvaticu
– Radije bih se borio za Hrvatsku. Da me pozovu, prihvatio bih. Moj bi otac bio najsretniji kada bih se ja borio pod hrvatskom zastavom – iskren je Malenica. Da se pita njegove majke, ne bi se uopće bavio boksom.
– Majka mi ne voli boks. Nikada me još nije gledala, jer ju je strah gledati kako se borim – otkriva Malenica. Ono što njegova majka želi, kaže, je samo da joj sin bude sretan.
– I naravno, jednog dana, da oženim Hrvaticu – smije se.
Malenica namjerava biti amaterski boksač do 24-e godine, otići na Europske igre, postati profesionalac i tada pokušati živjeti od boksa. – Ako jednog dana ljudi budu pričali o meni, želim da pričaju kakao sam bio borac
i dobar boksač – zaključuje Branimir Malenica.
Piše: Marijana Dokoza
Email: marijana.dokoza@fenix-magazin.de
