Njemački savezni tužitelj Wolf-Dieter Dietrich prije više od šest godina žestoko je napao hrvatske institucije, prije svega Glavno državno odvjetništvo RH, zbog nesuradnje i opstrukcije u postupku protiv Krunoslava Pratesa, optuženog i osuđenog u slučaju likvidacije hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj. Njemački je tužitelj u uvodu završnoga govora na suđenju pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu istaknuo kako dokazi u ovom postupku nisu prikupljeni zahvaljujući suradnji s hrvatskim i srpskim institucijama. Tada je posebno istaknuo: “Glavno državno odvjetništvo u Hrvatskoj nije zainteresirano za rješavanje ubojstva, a unatoč zahtjevima i obećavanoj suradnji, samo smo zasipani bezvrijednom dokumentacijom. Hrvatska s jedne strane pokušava provesti reforme i postati članica EU, ali s druge strane stari komunistički kadar još ima velik utjecaj na hrvatsko pravosuđe.”
Ništa blaži prema Hrvatskoj tada nije bio ni predsjedavajući tročlanog sudskog vijeća Visokog zemaljskog suda u Münchenu Bernd von Heintschel-Heinegg koje je sudilo Pratesu i osudilo ga na doživotnu robiju. Sudac je tada rekao kako će Hrvatsku prijaviti mjerodavnim tijelima EU zbog nesuradnje hrvatskih pravosudnih tijela te “skandaloznog i potpuno neprimjerena ponašanja predsjednika RH Stjepana Mesića koji se izravno upliće u sudski postupak u Njemačkoj.” Sudac von Heintschel-Heinegg bio je posebno zgrožen ponašanjem tadašnjeg predsjednika Hrvatske.
Sve je to na kraju završilo i u tekstu presude. U njoj je potanko razrađeno što je i kada njemačka strana od Hrvatske tražila u pogledu pružanja pravne pomoći, a što su Nijemci dobili, odnosno nisu dobili. Štoviše, s hrvatske strane pojedinci uključeni u postupak omalovažavali su i vrijeđali sud jer nije bila dovoljna samo opstrukcija. Ali Nijemci to pamte. Njemačka je pravna država i Nijemci su i te kako osjetljivi ako se njihovo sudstvo ne poštuje, ako se ne izvršavaju nalozi sudova, ako se ne poštuje zakon.
Stoga sam više puta istaknuo kako naš ulazak u EU ima, među ostalim, svrhu da u nas što više proradi pravna država, da postanemo uređenije društvo. I nije naš ulazak u EU rezultat naših rezultata, naših reformi. Svi naši političari muljaju nam u oči kad to govore! Svi odreda muljaju kako bi sebe zaštitili i pokazali se jako zaslužnima. A u EU ne idemo zahvaljujući njima ni našim reformama, nego zbog strateške odluke da se Hrvatska mora primiti zbog šire situacije u regiji i politike EU. Sve drugo obično je mazanje očiju. No drugo od hrvatskih političara i ne očekujemo. Jer ni ovih reformi koje smo proveli ne bi uglavnom bilo da nije bilo pritiska izvana.
Isto tako, nije Njemačka bez veze odugovlačila i na kraju bila posljednja koja je ratificirala naš pristupni ugovor s EU. Njemačka bi to učinila među prvima, prirodni nam je saveznik, njezini su interesi da se Hrvatska primi. Nije tu u pitanju raspoloženje Nijemaca prema proširenju, opća kriza… Nijemci su do posljednjeg trenutka čekali samo da pokažu kako nas neće pustiti na miru i da će od 1. srpnja 2013., kad uđemo u EU, vrijediti neka nova pravila, da će se tek onda od nas očekivati prava europeizacija Hrvatske! Kako će to Nijemci učiniti? Kako se očekuje, u prvom redu tako da će u nas provesti svojevrsnu lustraciju, ono što hrvatski politički vrh nije bio u stanju provesti zbog ratnog stanja i agresije, kad je trebalo, a kasnije je postalo prekasno. Koliko je to potrebno, najbolje je pokazao pokušaj opstrukcije državnog vrha s famoznim „lexom Perković“.
Slučaj Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, posljednjih šefova jugoslavenske tajne službe, kojima Nijemci sude za organiziranje Đurekovićeva ubojstva također pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu, sve je ponovno aktualizirao. Nijemci neće olako prijeći preko niza udbaških ubojstava, oni su čvrsto odlučili tu priču dovesti do kraja, kad već ranije nisu. I ne samo Perkovića i Mustača.
