Odavno je poznato kako pojedina umjetnost ni ne mora biti umjetnost da bi bila popularna. Neka djela nemaju baš nikakvu vrijenost, ali imaju dobar marketing i nekoga tko će ih ljudima nametnuti.
Tinejdžeri iz San Francisca su odlučili to dokazati u jednom muzeju. Ostavili su naočale na podu muzeja, a posjetitelji su se ubrzo okupili kako bi raspravljali o metafizičkom značenju tog izloška moderne “umjetnosti”., te ih fotografirali.
Twitter korisnici @TJCruda i @k_vinnn odlučili su se na ovaj pothvat nakon što ih muzej moderne umjetnosti u San Franciscu nije nimalo impresionirao.
Njihova šala podsjeća na američkog pisca Paula Jordana Smitha koji je svoju “crtariju” žene s bananom predstavio kao djelo ruskog umjetnika kako bi kritičare uvjerio da pojma nemaju o čemu pričaju.
On je godine 1924., naslikao otočanku s južnih mora koja nad glavom drži bananu.
Počeo se predstavljati kao slikar iz daleke Rusije. Dao si je ime Pavel Jerdanowitch te se sa svojim slikama uspio probiti do brojnih izložbi diljem SAD-a. Kritičari su hvalili njegova djela i reputacija mu je strelovito rasla. Idila je trajala tri godine sve dok nije priznao da ih je sve prevario.
Kasnije je objasnio da je izveo cijelu ‘predstavu’ kako bi dokazao da većina kritičara umjetnosti zapravo nema pojma o čemu priča.
Pisca je razbjesnilo što su slike njegove supruge Sarah Bixby, inače amaterske slikarice, odbijene s jedne izložbe s argumentom da su ”izrazito stil stare škole”.
Supruga je pokušala modernizirati svoje radove, no Smith je uzeo stvar u svoje ruke.
– Tražio sam platna i boje i rekao joj da ću naslikati nešto stvarno moderno. Nikada prije nisam pokušao ništa naslikati. S obzirom na to da sam dobio najstarije boje i istrošeni kist uzeo sam zgužvano platno i u nekoliko minuta naslikao asimetrične obrise neke divljakuše koji drži nešto što je trebala biti riba. Ispala je banana. Sliku sam nazvao ‘Da, nemamo banana’ i odnio ju tijekom večere pokazati obitelji, ne očekujući ni divljenje niti gađenje. I mislio sam da je tome kraj – napisao je kasnije Jordan-Smith.
Neki ga usporedili s Gauguinom
Neki su čak govorili kako podsjeća na djelo Paula Gauguina. Smith je tada odlučio – pokušat će zavarati prave kritičare umjetnosti.
Godine 1925. sa slikom domorotkinje s bananom upao je na izložbu u njujorškom salonu nezavisnih umjetnika u Waldorfu-Astoriji. Sliku je preimenovao u ‘Uzvišenje’ i za nju tražio vrlo visoku cijenu, kako bi bio siguran da ju nitko neće kupiti. Naveo je kako je slika rad ruskog umjetnika Pavela Jerdanowitcha, uvjeren kako bi egzotično ime kod kritičara trebalo izazvati veći interes.
Postao popularan i u Europi
Nevjerojatno, ali prevara je upalila. Kritika je zagrizla mamac. Smith je vrlo brzo primio pismo uredništva francuskog umjetničkog časopisa Revue du Vrai et du Beau (Pregled istine i lijepog). Pismo je bilo puno hvale za sliku te su ga urednici časopisa zatražili dodatne podatke o slikarevu liku i djelu, kao i detaljniju interpretaciju slike s bananom.
Smith je oduševljeno prihvatio i dao se u pisanje opsežnog odgovora. Napisao je kako je slikar rođen u Moskvi, ali je s obitelji preselio u SAD kada je imao 10 godina te se nastanio u Chicagu. Jerdanowitch je, izmišljao je Smith, obolio od tuberkuloze te se preselio na otoke u Južnom moru, a zatim i u Kaliforniju. Kao šlag na tortu, dodao je i da je Jerdanowitch osnivač nepostojeće slikarske škole disumbrationista (?). Poslao je čak i svoju fotografiju na kojoj je kosu zalizao unatrag kako bi ostavio dojam ozbiljnosti.
Kasnije je pisao kako je njegova prva slika predstavljala ”lomljenje okova ženstvenosti” jer je, objasnio je, žena na slici ”upravo ubila jednog misionara”. Na slici se jasno može vidjeti kosturska glava ”ubijenog misionara”. Pojasnio je da je stoga zagrizla bananu, iako je to na njezinom otoku ženama strogo zabranjeno. Bananom je mahala iznad glave kako bi prikazala svoju ”novostečenu slobodu”.
Više na 24sata.hr
Fenix/MD
