Četvrti tjedan otkako je u hladno nedjeljno jutro potres magnitude 5,5 po Richteru probudio Zagrepčane, strah možda i popušta, ali frustracija stanara oštećenih zgrada u centru buja. Facebook i druge grupe podrške im pomažu da nezadovoljstvo ne eksplodira.
“Zadnji kat, sama u stanu, na glavu pada žbuka… osjećaj nemoći je ogroman”, opisuje za Hinu prve trenutke potresa Svjetlana Fumić, stanarka zgrade u Zvonimirovoj ulici.
Grupi na Facebooku “Potres u Zagrebu – svi mi u centru” pridružila se nedavno da dozna što više korisnih i stručnih savjeta jer je kao stanarku i predstavnicu stanara zanima kako se pobrinuti za sigurnost sebe i svih u zgradi.
Branka Cimermanović, koja se tih prvih minuta sjeća maglovito jer posjeduje “neki mehanizam isključivanja ružnih uspomena”, u tri tjedna od potresa najviše je vremena provela na telefonu i na grupi na Facebooku.
S gotovo sedam tisuća članova grupa je nastala kao odgovor na veliku prazninu koju je potres otvorio, a nadležne službe nisu popunile toliko potrebnim informacijama prestrašenim građanima.
“Grupu sam osnovala tri dana nakon potresa, kada sam shvatila da ne postoji nikakva struktura, organizacija, hodogram aktivnosti što nam je činiti”, objašnjava administratorica Vesna Blašković.
Čekajući statičara
“I ja sam, a vjerujem i mnogi sugrađani, očekivala da će nam netko reći što dalje raditi, kako se ponašati, što je u našoj ingerenciji, a što rade nadležne službe”, objašnjava.
Kao ni drugi njezini sugrađani, na ta pitanja odgovor nije dobila.
“Sve je izostalo. Svelo se na povlačenje za rukav statičara volontera na ulici, zivkanje svih mogućih majstora, arhitekata, statičara”.
Nakon potresa statičari su vjerojatno najtraženija profesija jer njihovo mišljenje polazište je za izradu projekata obnove.
“Statičari još nisu došli”, kaže Fumić i objašnjava da su zgradu prije potresa dosta obnavljali: krov, stolariju, fasadu no nisu razmišljali o statici.
“Dok nam statičar ne dođe utvrditi stanje ne mislim poduzimati ništa”, odlučna je. “Novac od pričuve na računu imat će “više utjecaja na daljnje radove nego moja dobra volja”, dodaje.
A gdje pronaći novac za obnovu u vrijeme kada se Hrvatska, kao i ostatak Europe i svijeta, bori s pandemijom koronavirusa koja prijeti najgorom ekonomskom krizom od Velike depresije 1929., po ocjeni Međunarodnog monetarnog fonda.
Osam dana od potresa koji je oštetio 26.197 građevina, od čega 9642 obiteljskih kuća, vlada je objavila da je dogovoreno formiranje zajedničke radne skupine koja će izraditi poseban zakon za obnovu i zatim razmotriti izvore financiranja za sanaciju šteta.
Čekajući zakon
Čekanje skupine, zakona i novca predugo je za obitelji iz kuća oštećenih blizu epicentra u Markuševcu, Čučerju, Kašini i drugdje. Neke su obitelji morale iseliti zbog bojazni od urušavanja.
Čekanje nije nimalo lakše vlasnicima oštećene zagrebačke stare jezgre, pogotovo onima koji nisu imali kamo otići. U mnogim stanovima nema grijanja ni tople vode i s urušenim dimnjacima i krovovima prekrivenima najlonom najteže im pada neizvjesnost jer ne znaju koliko će to trajati.
“Problema je puno i, kako stvari stoje, čini se da ćemo ih sve morati sami rješavati. Nije jasno što sami financiramo, što ide iz pričuve, što će se (i ako) refundirati… A ovo je tek početak”, kaže Blašković.
Čekalo se i još se čeka na uklanjanje opasnih komada fasade i dimnjaka s urušenih građevina, na dolazak statičara i njegov nalaz, čeka se reakcija upravitelja zgrada. A sada se čeka zakon o obnovi.
Zakon o obnovi bit će ”kompleksan, hitan je, ali važnije je da bude kvalitetan”, rekao je ministar graditeljstva Predrag Štromar prije pet dana.
Ali građani hoće akciju sada i zbunjeni su disonancom između izjava vlade i lokalnih vlasti.
Tako Štromar kaže da su zgrade u Zagrebu starije od 100 godina i građene na specifičan način te da središte grada nije bilo spremno izdržati takav potres.
Građani nisu ulagali u svoju imovinu, odrješito je u svojoj prvoj reakciji kazao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić sugerirajući da su si građani sami krivi za štetu. Iako je kasnije reterirao, ta izjava mnogima bila kap koja je prelila čašu nezadovoljstva načinom na koji upravlja gradom. Prosvjedi protiv gradonačelnika lupanjem o lonce s balkona postali su redoviti.
Dimnjačari više nisu srećonoše
Proteklih godina Grad Zagreb sufinancirao je projekt obnove pročelja, ali ne i krovova i dimnjaka, a potres je razgolitio kratkovidnost takve strategije, kažu stručnjaci..
Snimke dronom otkrile su urušene zabatne zidove, teški dimnjaci nadvili su se nad prolaznike i prvi korak bilo je njihovo uklanjanje kako bi se izbjegla tragedija.
Na grupi “Svi mi u centru” gotovo ciklički vrte se pitanja o sanaciji dimnjaka i dilema o ugradnji kondenzacijskih bojlera koji postaju imperativ.
“Počeli smo dobivati zbunjujuće informacije vezane uz plin, dimnjake. Velik dio stanara nema plin, dakle, nema grijanje i toplu vodu”, kaže Blašković.
Zagreb će sudjelovati u financiranju kupnje kondenzacijskih bojlera, rekao je Bandić pošto je nakon prvog nesnalaženja u komunikaciji s građanima ustanovio svakodnevne ‘pressice’ o virusu i potresu svakodnevno točno u podne.
“U grupi Mi iz centra saznala sam sve što treba o kondenzacijskom bojleru… saznala sam da je dimnjačarski posao ravan doktoratu na Ruđeru”, šali se Cimermanović. “Mislim da sad znam zbilja sve o dimnjacima”.
Mnogi ipak još ne znaju da su dimnjaci nerijetko izvor svađa među nesložnim suvlasnicima stanova koji su zakonom osuđeni jedni na druge, zbog čega je ponegdje izostala njihova prijeko potrebna obnova prije potresa.
A kako će tek teći obnova sada, nakon velike štete, pitanje je za milijun dolara.
Ministar Štromar priznao je da zakonska regulativa nije “najjasnija i najčišća na koji način obnoviti bilo koji stradali dio Hrvatske”.
Kako da onda znaju građani na što da se pripreme, pitaju se članovi grupe.
“Upravitelji zgrada, mahom GSKG, kako su ljudi u grupi pisali, nisu građanima davali jasne informacije”, objašnjava Blašković.
Iz svjedočanstava članova doznaje se da se nekima nisu ni javljali na telefon i mail po dva tjedna nakon potresa.
Facebook grupa – tri u jedan: apaurin, ispušni ventil, banka podataka
Nakupljenu frustraciju članovi su istresali pa to i dalje čine na stranicama svoje grupe i lakše im je kad stižu komentari pa vide nisu sami.
“Ne mogu opisati koliko mi je to pomoglo. Od prvoga dana izmjenjujemo pitanja, odgovore, savjete, brojeve telefona raznih servisa i majstora, utiske, komentare, plakanje na ramenu…”, otkriva Cimermanović.
“Netko je preporučio majstora krovopokrivača, već drugi dan smo ga kontaktirali, za par dana krov je bio popravljen”, ispričala je.
Imala je sreće jer njezina kuća nije jako stradala i k tomu ima malo stanara pa je dogovor jednostavan.
“No bez tih silnih savjeta iz grupe bila bih puno više uplašena i bespomoćna, a najgore od svega, ostavljena na milost i nemilost GSKG-a”, kaže.
Stanari su nezadovoljni i radom upravitelja i gradskih službi.
“Saznali smo i dosta o načinu (ne)funkcioniranja gradskih službi, ali to smo znali i prije”, dodaje Cimermanović.
Svoj komentar o grupi završava pohvalom zajedništvu.
“I sve to samo zahvaljujući čavrljanju u neformalnoj grupi ugroženih ljudi koji već preko tri tjedna nesebično dijele savjete i korisne informacije koje smo već odavno trebali dobiti iz službenih krugova”.
Grupa ima i blagotvoran terapijski učinak.
“Jučer sam prvi put pričala o potresu bez plakanja”, rekla je Fumić.
Renata Tomašević
