San svakog korisnika društvenih mreža je imati što više lajkova na svojim objavama. Na internetu se lako i jeftino mogu kupiti lajkovi. To međutim krije mnoge opasnosti a pritom se radi i o prijevari, piše Deutsche Welle.
Nekoliko klikova za 80 eura i to je to. Tanja Kühne je odmah na svojoj Facebook stranici imala 500 dodatnih lajkova. Direktorica dizajnerske agencije i predsjednica FDP-a okruga Lüneburger Heide na sjeveru Njemačke platila je internetskoj kompaniji Paidlikes prošle godine da je promovira u mreži s ciljem da bude poznatija i posjećenija. Takozvani ‘clickworkeri’ ili ‘klikači’ po nalogu firme ili nekog naručitelja marljivo lajkaju za novac.”Od tada mnogo razmišljam o tome zašto sam pokušala povećati svoj domet i prepoznatljivost”, kaže Kühne za DW-a. “Ja sam lokalna političarka. Ali, na pokrajinskim izborima nadmećem se s profesionalnim političarima.”
A oni, nastavlja Tanja Kühne, imaju svoj ured i suradnike koji se profesionalno brinu o društvenim medijima i svakodnevno izvještavaju o najnovijim aktivnostima na Facebooku i objavljuju slike na Instagramu. “To je jedna vrsta pritiska, koji prenosite na sebe jer i vi to želite postići” kaže Kühne.
SZ, WDR i NDR otkrili Fake-Likes
Istraživačka mreža, u koju su uključeni novinari dnevnika Süddeutsche Zeitung (SZ) i javnih servisa NDR i WDR objavila je da Tanja Kühne ali i tisuće drugih Nijemaca, uključujući glazbenike, fitnes trenere i trgovce automobilima, kupuju lajkove na internetu. Znanstvenici s Ruhrskog sveučilišta u Bochumu prethodno su učinili dostupnim podatke o platformi Paidlikes – Plaćeni linkovi. Prema navodima istraživačke mreže, na listi se mogu naći političari iz svih vodećih njemačkih stranaka.
„Zato što iza toga stoji čitava industrija za manipulacije”, kaže Šveđanin Sebastian Bay. On je stručnjak za digitalne manipulacije u “Strateškom komunikacijskom centru” Stratcom u glavnom gradu Latvije Rigi. Stratcom savjetuje NATO, čak i ako nije dio zapovjedne strukture vojnog saveza. “Identificirali smo kompanije širom svijeta”, rekao je Bay, “od Europe do Rusije, Filipina ili zapadne Afrike koji zarađuju na manipulacijama u društvenim medijima”.
Bay i njegove kolege posebno su zabrinuti zbog toga što je manipulacija u društvenim medijima jednostavna, jeftina i svima dostupna. Za 300 eura oni su, istražujući ovo tržište, uspjeli kupiti na tisuće komentara i folowera (pratilaca) kao i desetke tisuća lajkova i pregleda. “Na početku smo mislili da ćemo morati zaposliti hakere u darknetu i drugim najmračnijim kutovima u internetu. Ali, te je davatelje usluga lako pronaći na Googleu ili Bingu, gdje oni čak postavljaju reklame.” Biznis s ovakvim manipulacijama ima posljedice. “Uzmite vlasnika kebabdžinice koji kupuje pozitivne kritike ili negativne kritike za svog konkurenta. To je onda prijevara.”
I to prijevara, kako kaže Bay, protiv koje tehnološki divovi poput Googlea i Facebooka ne rade dovoljno da je suzbiju. U eksperimentu istraživača, četiri od pet manipuliranih interakcija nisu izbrisane ni nakon četiri tjedna. “To nije uvijek tehnički lako. Ali kompanije ne ulažu dovoljno kako bi riješile taj problem.” Naznaka za moguću prevaru mogla bi biti, na primjer, kada primijetite da neki računi ili mreže računa distribuiraju neuobičajeno veliki broj lajkova.
Laži ugrožavaju male poduzetnike ali i demokraciju
Ali manipulacija socijalnim medijima nije samo smetnja i opasnost za gospodarstvo, kaže Bay. “Ako koristite Fake News kako bi algoritam vjerovao da mnogi ljudi vrše preglede, onda takvi sadržaji postaju trend i preporučuju se mnogim ljudima.” Vlade nekih zemalja to mogu iskoristiti kako bi manipulirali demokratske rasprave na mreži. “Možete potkopati legitimne i pojačati nelegitimne glasove. Lažnim profilima možete probuditi pogrešan dojam i predstaviti se dijelom lokalne zajednice. Teško je otkriti što je stvarno, a što pogrešno”, kaže Bay. “I tko stvarno stoji iza toga.”
Fenix-magazin/Deutsche Welle
