Je li vi ili vaša djeca umjesto na hrvatskom jeziku sve češće govorite na stranom jeziku? Ako živite izvan Hrvatske, to pitanje nije tako nevažno. Naime, danas je u svijetu manje od deset milijuna govornika, a jezik je živ dok ima govornika koji njime govore. Od jezika počinje naša čvrsta povezanost s domovinom, po njemu smo identitetski ono što jesmo – Hrvati.
Piše: Anita-Slavica Prka Đurašić
Upravo na temu očuvanja hrvatskog jezika u Splitu je 6. listopadu 2025. održana tribina pod nazivom „Perspektiva hrvatskog jezika u duhu Zakona o hrvatskom jeziku“. Na njoj su o važnosti tog Zakona govorili istaknuti hrvatski jezikoslovci prof. dr. sc. Mario Grčević, prof. dr. sc. Marko Tadić i akademik Mislav Ježić.
S obzirom da sam kao kroatologinja u svom radu istraživala jezične politike u Hrvatskoj i u Sloveniji u digitalnom dobu i unatrag šest godina zagovarala donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, dometnula bih ono što se još nedovoljno ističe. Istražujući sam došla do zaključka kako u ovim izazovnim vremenima hrvatski jezik više ne možemo promatrati samo kao jednu od sastavnica nacionalnog identiteta, nego on postaje štoviše čuvarom nacionalne sigurnosti i osigurava nam digitalnu suverenost. To moramo osvijestiti. Budući da Hrvatska sada ima Zakon o hrvatskom jeziku, u radu sam dala smjernice da se on proširi i na Nacionalnu strategije za umjetnu inteligenciju i pripadajućeg Akcijskog plana koji su u fazi donošenja do kraja godine, ali i Nacionalne jezične politike koja se očekuje do veljače 2026.
Naime, u vrijeme izazova poput migracija, globalizacije u kojem jača uporaba engleskog jezika, ratova koji prijete granicama, hibridnih sukoba, dezinformacija, kibernetičkih napada i ubrzanog razvoja umjetne inteligencije, zaštita hrvatskog jezika postaje izravan čin očuvanja suvereniteta. Dok su hrvatski branitelji obranili u Domovinskom ratu naše geografske granice, uspostavljajući državni suverenitet, naša današnja zadaća je između ostalog braniti ju tako da govorimo hrvatskim jezikom i štitimo ga od raznih utjecaja. On postaje štit nacionalne sigurnosti.
Hrvati izvan Hrvatske
Hrvatski jezik smo zaštitili u njegovoj javnoj uporabi 2024. donošenjem Zakona o hrvatskom jeziku. U donošenju je sudjelovao i gost s tribine koji je dugi niz godina zagovarao njegovo donošenje, prof. dr. sc. Mario Grčevič ujedno predsjednik radne skupine Matice hrvatske za izradu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku. Zakonom iz 2024. naši privatni razgovori i sva tri naša narječja štokavski, čakavski i kajkavski, funkcionalni stilovi, idiomi, ali i svi idiomi kojima govore Hrvati izvan Hrvatske (bunjevački, bokeljski, moliškohrvatski, gradišćanskohrvatski ili karaševskohrvatski jezik) ostaju njime netaknuti. Štoviše, Zakon potiče uporabu idioma kao odrednica nematerijalne kulturne baštine, potiče skrb o hrvatskom jeziku (kroz savjetodavno tijelo Vijeće o hrvatskom jeziku) i promovira učenje hrvatskog jezika (i među potomcima Hrvata izvan domovine, kroz nastavu hrvatskog jezika u inozemstvu i potreban je pri ishođenju hrvatskog državljanstva). To znači da ovaj zakon ne propisuje kako trebamo govoriti, on nije rječnik ili gramatika, a niti ne kažnjava (kao što to čini slovenski model zakona). Donošenje zakona bio je važan korak za Hrvatsku koji se dugo iščekivao, tim više što su ga donijele i druge zemlje, kao što je primjerice susjedna Republika Slovenija koja je svoj zakon o javnoj uporabi slovenskog jezika donijela još 2004. prilikom ulaska u EU. Uz visoku nacionalnu svijest, Slovenija je uspostavila niz tijela u sklopu Ministarstva kulture koji reguliraju provedbu tog zakon, sve do inspektorata koji sankcionira.
Neprirodne mješavine kao što je bio hrvatsko-srpski jezik
Međutim, da bi hrvatski jezik ostao živ i vitalan, u svom istraživanju sam nadalje zaključila kako on mora biti snažno prisutan za korisnike i u digitalnom okruženju, tim više što umjetna inteligencija preuzima sve veći dio komunikacije. Prvenstveno mislim na jezične tehnologije kao nove kanale kroz koje komuniciramo i kroz koje će hrvatski jezik prolaziti kao što su veliki jezični modeli ChatGPT, Google Gemini, Microsoft Copilot, na alate za prevođenje (strojno prevođenje), za pretvaranje govora u tekst i obrnuto. Stoga moramo razvijati jezične modele na hrvatskom jeziku (HR-LLM) kako bismo se mogli služiti digitalnim alatima na hrvatskom jeziku i s druge strane ne dopustiti da se „dobro razumljivi jezici“ njime miješaju stvarajući ponovno neke neprirodne mješavine kao što je bio hrvatsko-srpski jezik. Zato je digitalni suverenitet danas jednako važan kao i državni suverenitet. Ističe to i predsjednik Vijeća za hrvatski jezik prof. dr. sc. Marko Tadić, gost tribine u Splitu, koji se kao računalni lingvist upravo bavi razvojem hrvatskog ChatGPT-a.
Jer, kako je dokazivao naš jezikoslovac Radoslav Katičić 70-ih godina iz egzila da su hrvatski i srpski jezik samostalni, potkrjepljući time pravo na suverenost hrvatske države, gdje je jedna kultura, tu je jedan narod, a gdje je jedan narod na jednom području koji govori jednim jezikom, tu je jedna država. Stoga u svijetu u kojem su geografske granice sve nesigurnije, jezik uz to što je sastavnica nacionalnog identiteta postaje štit nacionalne sigurnosti i osigurava digitalnu suverenost. Govorimo, učimo i štitimo hrvatski jezik.
Fenix-magazin/MD/Anita-Slavica Prka Đurašić
