Hrvatska je 30. svibnja obilježila 34. obljetnicu svoje državnosti. Mnogi se i danas prisjećaju govora prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana na Trgu bana Josipa Jelačića kada se okupljenom mnoštvu obratio riječima kako nema više podjela unutar hrvatskog naroda, kako je ostvareno jedinstvo domovinske i iseljene hrvatske i jedinstvo svih hrvatskih staleža kao zalog sretne budućnosti.
Hrvatska je ostvarila sve svoje zacrtane političke ciljeve i nikada u svojoj tisućljetnoj povijesti nije imala bolji međunarodni položaj.
Hrvatska se danas suočava s novim izazovima, kao i ostale zapadne liberalno demokratske države, Hrvatska ima demografskih problema koji utječu na njezino društvo i ekonomiju.
Članstvo u EU i zagarantirana sloboda kretanja, viši životni standard u razvijenim zemljama EU doveo je do velikog iseljavanja Hrvata u te zemlje.
Neke procjene govore kako oko 4 milijuna ljudi hrvatskih korijena živi u iseljeništvu. Ako su hrvatski iseljenici s oduševljenjem prihvatili stvaranje države, ako su financijski i lobiranjem pomogli u stvaranju države, postavlja se pitanje zašto nije došlo do masovnijeg povratka?
Očito je kako nije postojalo ozbiljne političke volje.
Andrej Plenković podržava povratak iseljenika
Hrvatski premijer Andrej Plenković svjestan je ogromnog demografskog i ekonomskog kapaciteta hrvatskih iseljenika i zalaže se za njihov povratak u matičnu domovinu.
I ministar vanjskih poslova dr. sc. Gordan Grlić Radman nedavno se vratio iz posjeta Hrvatima u Južnoj Americi gdje je svjedočio velikom interesu Hrvata za povratkom u Domovinu.
Ljevica protiv povratka iseljenika
Međutim, moramo znati kako je od samog početka stvaranja hrvatske države iseljeništvo shvaćeno kao prijetnja. Prije svega kao politička prijetnja a potom i kao ekonomska.
Mnogi na ljevici su nastavili koristiti udbaške etikete hrvatskih iseljenika kao “ustaška emigracija”. Budimo na čisto hrvatski iseljenici nisu odrastali na marksističkim indoktrinacijama ili pak socijalističkim utopijama.
Zato nisu bili poželjni brojnim političkim i medijskim akterima i dijelovima vladajuće birokracije.
Ne bih se iznenadio kada bi inicijativa predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića koji snažno podupire povratak iseljenika došla na udar medijske ljevice.
Loš tretman medija prema iseljenicima
O odnosu medija prema hrvatskim iseljenicima povratnicima najbolje svjedoči komentar lijevog političkog analitičara Žarka Puhovskog koji političko djelovanje Stijepe Bartulice označava kao djelovanje strane ideološke agenture.
Sličan tretman imao je i Tihomir Orešković koji je vrlo kratko obnašao dužnost predsjednika Vlade RH. I njemu su mediji i ljevica predbacivali loš hrvatski jezik sa stranim akcentom.
I prvi ministar povratnik u Republiku Hrvatsku i najbliži suradnik dr.Franje Tuđmana Gojko Šušak imao je sličan medijski tretman.
Povratak hrvatskih iseljenika ne može biti program samo jedne vlade ili jednog premijera. Ono mora postati kontinuirana politika svih hrvatskih vlada, hrvatsko iseljeništvo se mora prestati promatrati kao “neprijateljska emigracija” je ono to nije. Hrvatski iseljenici možda više od domicilnih Hrvata imaju demokratskog iskustva i ekonomskog kapitala.
Neshvatljivo je da su u Hrvatsku dobrodošli ljudi iz Nepala, Filipina, Afganistana ili pak Ukrajine a ljudi hrvatskih korijena unatoč velikoj želji za povratkom trpe razno razne birokratske prepreke.
Neka se svi politički i društveni akteri prisjete riječi prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana iz svibnja 1990. godine.
Fenix-magazin/MMD/Dario Holenda
