Svakodnevno „ludilo“ događa se u Zavodu za zapošljavanje diljem Njemačke. Zaposlenici svaki dan odobravaju subvencije za grijanje primateljima Hartz IV. I dok to rade, sami zaposlenici ne znaju kako platiti račun za plin unatoč tome što rade 40 sati tjedno.
Za BILD, zaposlenik centra za zapošljavanje (podaci poznati redakciji) govori zašto on i njegovi kolege smatraju da je sustav potpore nepravedan. Njegov izvještaj:
“Nedavno smo ovdje imali slučaj da je prihvaćena doplata za troškove grijanja od 2.400 eura samo za ovu godinu, plus uvećani odbici za iduću godinu. Imam kolegicu kojoj je mjesečna rata utrostručena sa 160 na 480 eura i koja je potpuno očajna jer nema novca. Ni kod mene samog nije ništa bolja situacija.
-Miljama sam daleko od toga da ikada protratim svoj glas na AfD. Ali istina je: oni koji ne pokazuju baš nikakvu motivaciju da se zbog krize manje griju uglavnom dolaze iz toplijih krajeva, npr. s Bliskog istoka.
Čudi ih što ovdje radimo na temperaturama između 18,5 i 19,5 stupnjeva, jer je u njihovim socijalnim stanovima puno toplije. I onda dobijemo okružnicu iz centrale u Nürnbergu da se za grijanje na plin mora platiti 2,8 puta više od troškova, a za lož ulje pod određenim uvjetima jednostavno sve.
Sve to dovodi do toga da moji kolege počinju računati koliko radnih sati moraju smanjiti da bi dobili naknadu za stanovanje ili neku drugu državnu naknadu. To je kao neka loša šala jer mi bismo trebali ljudima objašnjavati da se rad isplati, ali sami vidimo da se nerad ili manje rada nagrađuju u ovom pokvarenom sustavu.
Ali ne želim da me obeshrabre ljudi poput ‘klijenta’ koji je dva sata nakon izlaska iz zatvora prijetio kolegama jer mu po zakonu isprva nisu smjeli ponuditi gotovinu nego ‘samo’ bonove za hranu.
Baš mi je danas žena koja je pobjegla od rata iz Ukrajine rekla na lošem njemačkom jeziku: ‘Imaš veliko srce.’ Samo zato što sam obavljao svoju dužnost. Zato i dalje ustajem svako jutro.”
Prema vlastitim izjavama, čovjek s kojim je BILD razgovarao više od 7 godina radi za centre za zapošljavanje u sjevernoj Njemačkoj, trenutno u gradu srednje veličine. Ima i izravan kontakt s klijentima i pregled onoga što je u konačnici odobreno, a što nije.
Fenix-magazin/IK