Danas je bilo točno mjesec dana od katastrofalnog potopa na zapadu Njemačke, ulice u Eschweileru još uvijek su pune smeća, a uz smeće dakako tu je i nenormalno veliki broj muha, crvi ali i štakora, koji se do sada unatrag 5-6 godina nigdje nisu mogli vidjeti čak niti u zoološkom vrtu.
Za Fenix-magazin piše: Mijo Markotic
Veliki broj građana je odmah nakon poplave, drugi, treći dan i svaki sljedeći, iznosio van svoje stvari i bacao, odvoz je bio besplatan i relativno brzo organiziran. Dok jedan manji broj je bio u tom vremenu na godišnjem odmoru, Poljska, Turska, Makedonska, Grčka, Rumunjska, Hrvatska, Bosna i Hercegovina ,Crna Gora, itd… svi oni bili su odsutni tri ili više tjedana pa sada iznose već propalu robu na ulice, pljesnivo, polutrulo, ucrvano.. sada iznose stvari i 70% trgovina i obrtnika koji su sve ovo vrijeme čekali da im dođe procijenitelj njihovoga osiguranja i možda prizna dio štete.
Kako se čini, 85% osiguranika ima osnovno osiguranje svoje kuće, stvari i namještaja, dok samo mali dio ima i osiguranje od elementarnih nepogoda. Oni će dobiti nekakvu odštetu ali niti blizu onoga što je stvarna šteta, jer kako mi je rekao procjenitelj moga osiguranja: “osiguranja se isto suočavaju s krizom i nedovoljno sredstava za isplatu svih šteta”.
Tako recimo kod mene, konkretno, imam štetu procijenjenu na 17.600 eura realne tržišne vrijednosti, a što govori da kućanski aparati, strojevi, alat i druge potopljene stvari koje su bile nove i nekorištene osiguranje svrstava u polovne stvari i računa s datumom kupnje, a ne prema iskorištenosti. Tako u startu potpisnik ovih redaka ali i svi drugi gubimo oko 30-40 % vrijednosti robe. Stvarna šteta je nažalost veća. Sada zamislite koliko gubi onaj čija je šteta veća od stotinu tisuća eura, ili više.
Grad Eschweiler je ponudio svim stanovnicima brzu trenutnu pomoć od 1.500 eura, svatko tko je dobio pismo potvrde da je se našao u poplavljenom dijelu grada mogao je podići zahtjev i u roku praktički 24 sata dobiti 1.500 ali ako je poplavljeno mu prizemlje ili suteren, (BEZ PODRUMA) pisalo je u zahtjevu, tako da mnogi nisu imali pravo dobiti niti tih 1.500 eura pomoći. Prioritet je opravdano onima kojima je voda došla u stambeni prostor, stanove kuće i garaže i kojima šteta u tom slučaju prelazi 5.000 eura, a ne pokriva ju osiguranje. Takvih je u gradu Eschweileru oko 1.300 domaćinstava. Među njima je i tridesetak hrvatskih obitelji ili dijelom hrvatskih korijena.
Pomoć su dobili i obrtnici i osobe čije su firme pretrpjele štetu od 5.000 eura. Tako je grad za pravne osobe do sada isplatio iz Fonda za pomoć više od 3,5 milijuna eura za pravne osobe i 1,2 milijuna eura za fizičke osobe.
Oni koji su se našli u situaciji kao što sam i ja sa štetom od gotovo dvadeset tisuća eura, a osiguranje nije priznalo ništa, (zbog nedostatka osiguranja za elementarne nepogode) a ni grad nije pomogao s 1.500 eura jednokratne pomoći, jer je sva vrijednost i šteta bila u podrumu. Ne preostaje nista drugo nego javiti se u socijalnu samoposlugu koju je Grad otvorio u jednom prostoru već prije zatvorenog trgovačkog centra. Na tom mjestu mogu se dobiti životne namirnice, voda i nešto odjeće, sve prikupljeno od donacija privatnih i pravnih osoba.
Nakon svega čovjek se zapita koliko je siguran i zaštićen u toj velikoj Njemačkoj?! Kao i mnogi drugi, i mi smo dosli u ovu zemlju ovdje stvarati više, imati više, sigurniju starost, sigurniju budućnost za djecu …Ali ovakva katastrofa pokazuje kako je država u koju se mnogi kunu, vrlo neorganizirana i društveno neosjetljiva na štete koje se dogode, ali i da se eventualno iste katastrofe spriječe ili smanje.
Sjeverna Rajna Vestfalija (NRW) je isto izdala mogućnost za prijavu za trenutnu pomoć poplavljenima, ali kriteriji su slični tako mnogi ne dobivaju opet ništa. Iako je pomoć u većem obujmu – tako samo jedna osoba dobiva 1500 eura a svaka sljedeća osoba dodatnih 500 eura limitirano na 3500 maksimalno maksimalno za jedno domaćinstvo.
Na koncu savjeti naših agenata osiguranja su meni ali i mnogim drugim poplavljenima predlozili da tužimo vlastite najmodavce koji u podrumima nisu imali povratne ventile za odvodne vode, a čiji su se podrumi potopili iznutra a ne dolaskom vode iz vana kao što je slučaj kod mene. Voda je uzlazila iz sifona i slivnika u podrumima. Oni naime smatraju da bi se time mogla spriječiti šteta, iako je u mnogim zgradama pritisak vode izbio takozvane sigurnosne klapne, ventile, …ali nije poznato što je tu osiguranje navelo kao izgovor za ne isplatu štete. Kao velika sedmeročlana obitelj imali smo mnogo, puno smo zaliha zadrzavali, ali i puno stvari ostavljali u podrum koji je bio suh i lijepo uređen. Ostali smo bez jesenjske, zimske robe, bez obuće, dječije opreme, igračaka, školskih torbi, dva zamrzivača puna mesa, suhomesnatih proizvoda, zimnice, alata, mašina, susilice, pegle i mnogih drugih zaliha koje sada treba nakon godišnjeg odmora ponovno nadoknaditi i kupiti. Ponovno se zadužiti jer druge opcije nema.
Fenix-magazin/SIM/IM/ Mijo Markotić
