Nakon drskih protesta u Sarajevu protiv mise zadušnice za žrtve Bleiburga napisao sam u jednom tekstu, da je i Staljin bio antifašist, ali i zločinac. Ukoliko svrstavamo sve borce protiv Hitlerove sulude nacističke ideologije, onda je, nema sumnje, i Staljin bio antifašist.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Međutim Staljin se istina borio protiv Hitlera, ali nije bio iskreni antifašist, kao što to nisu bili niti stotine tisuća drugih komunista koji su se borili protiv Hitlera samo zbog toga jer je napao Sovjetski Savez.
Staljin je bio je hladnokrvni ubojica koji snosi odgovornost za milijune nedužnih ubijeni građana Sovjetskoga Saveza, i to samo iz razloga jer se nisu mogli pomiriti s komunističkim jednoumljem. Da je među komunistima bilo malo onih istinskih humanih ljudi koji su se borili za dobrobit radničke klase, pokazale su komunističke diktature širom svijeta koje snose odgovornost za stotinjak milijuna ubijenih.
Bez odmaka od komunističke ideologije
Nema sumnje da je među borcima protiv sulude nacističke ideologije bilo puno antifašista, pa i među hrvatskim partizanima. Nažalost, mnogi od njih su stradali od ustaša, ali i od komunista u vlastitim redovima kojima nije na umu bila borba za slobodu hrvatskoga naroda, nego želja da se dočepaju vlasti. Uostalom, to je najbolje pokazao i sam Tito s krugom svojih najbližih suradnika, tarući pred sobom sve što je stajalo na putu njegove diktature.
Među ubijenim i zatvorenim su bili i mnogi iskreni partizanski antifašisti koji se nisu mogli pomiriti s tim da se govori o demokraciji, a živi i djeluje po uzoru na Staljina. S pravom se očekuje da su mladi ljudi barem danas shvatili nešto od toga. Nažalost, niti danas pojedinci, kad je demokratski svijet osudio fašizam i komunizam zbog zločina nad nedužnim ljudima, nikako da naprave odmak od komunističke ideologije.
Zanimljivo je da je predsjednik Milanović to djelomično učinio u svom govoru na Sutjesci, upozoravajući da su i neki od partizana počinili zločine. Još je zanimljivije da je njegova izaslanica na proslavi u Brezovici održala govor mržnje i prezira prema nedužnima hrvatskim žrtvama koje su upravo neki od tih partizanskih zločinaca pobili. Govoriti o tome kako je na Bleiburgu ubijen šljam nije samo stvar ideološke usmjerenosti i političke tuposti, nego i krivoga odgoja, kao i nedostatka želje da se napokon pošteno progovori o povijesti.
Svirepa osveta partizana
Pripadam onima koji su vrlo često kritično pisali o ustašama, ali i onim teškim posljedicama koje je trpio hrvatski narod zbog njihove suradnje s njemačkim nacistima. Upravo su na Bleiburgu, ili onim što se veže uz pojam Bleiburga, od strane jugoslavenski partizana ubijeni deseci tisuća nedužnih ljudi, koji s ustaštvom nisu imali ništa. Je li moguće da to gospođa Ikić Baniček još uvijek ne zna.
Dogodila se svirepa osveta partizana, za koju je zasigurno znao i Tito. Gospođa Kristina Ikić Baniček, gradonačelnica Siska, je trebala znati da su mučeni i ubijeni bili većinom nedužni civili koji su bježali od komunista. Da je njihov pokušaj bijega bio opravdan, pokazalo se upravo u nemilosrdnoj osveti partizana, koji nisu pravili razliku između ustaša, domobrana i nedužnih civila. Čula je ona to često. Vjerojatno je pročitala i u medijima. Ali za nju to nije bilo bitno.
Važno je bilo popljuvati hrvatski narod i demokratski izabranu vlast, i to ne samo današnju nego i onu od samih početaka samostalne Hrvatske. Možda je žena tako odgojena da živi od krivih sjećanja? Možda su joj dugo vremena, od najranijega djetinjstva, govorili da su partizani anđeli, a oni drugi čisti demoni. Kakav jadan mentalni sklop. Teško je povjerovati da netko iz političkih krugova može govoriti danas takvim ogavnim jezikom mržnje kakvim je progovorila gospođa Baniček.
Komunizam je samo prividno mrtav
U Hrvatskoj i BiH gotovo da nema niti jedne općine s hrvatskom većinom iz koje za vrijeme „kolone smrti“ (Bleiburg) nisu ubijene stotine nedužnih ljudi, koji s ustaškim pokretom nisu imali nikakve veze. Mogu li oni koji ne žele shvatiti da su i poneki partizani činili zločine, kako reče predsjednik Milanović na Sutjesci, doprinijeti onoj Tuđmanovoj ideji o pomirenju djece „partizana i ustaša“. Ne mogu. Ne mogu donijeti niti pomirenje djece komunista i djece njihovih žrtava.
Ljudi koji još uvijek vjeruju da je Tito bio demokrata, dobar vladar, partizani anđeli a svi drugi šljam, samo zbog toga što je njihovim obiteljima u komunističkoj Jugoslaviji bilo dobro, ne mogu. Nažalost, takvih je još uvijek puno u zemljama bivše države.
Poslije ovoga gnusnoga govora, za očekivati je Milanovićevu ispriku da je takvu osobu delegirao da govori u Brezovici. Pa ipak u njezinom govoru ima nešto dobro. Potaknut će napokon iluzioniste da shvatite kako je komunizam samo prividno mrtav. Teško je ljude osloboditi krivih sjećanja, pogotovo onih koja su utemeljena na dugotrajnoj laži kako su svi partizani bili časni ljudi, pogotovo oni koji su pripadali komunističko idoelogiji.
Fenix-magazin/SIM/ Dr. fra Luka Marković
