Nakon godina sporova, zemlje članice EU-a konačno su odobrile strože zakone o azilu. Vijeće ministara usvojilo je planove reformi u Bruxellesu. Ključni elementi uključuju brze postupke traženja azila na vanjskim granicama i potporu državama EU-a u koje stiže posebno veliki broj migranata.
Potvrda Vijeća Europske unije bio je zadnji nužan korak za reformu.
Brže i izravne deportacije s vanjskih granica
Između ostalog, sada su potrebne jedinstvene procedure na vanjskim granicama kako bi se moglo brzo utvrditi jesu li zahtjevi za azilom neutemeljeni te potom brže i izravno deportirati izbjeglice s vanjske granice. Zahtjevi za azilom ljudi iz zemalja podrijetla sa stopom priznavanja na razini EU-a manjom od 20 posto već bi se trebali razmatrati u prihvatnim kampovima na vanjskim granicama. To bi se moglo odnositi na migrante iz Maroka, Tunisa ili Bangladeša.
O reformi se govori godinama
Na reformi azila intenzivno se radi od 2015. i 2016. godine. U to su vrijeme zemlje južne Europe poput Grčke bile preplavljene velikim brojem ljudi koji su pristizali iz zemalja poput Sirije. Stotine tisuća došli su neprijavljeni u druge zemlje EU. To se zapravo nije smjelo dogoditi, jer prema tzv. Dublinskoj uredbi, tražitelji azila trebaju proći svoju proceduru tamo gdje su prvi put ušli u Europsku uniju.
Što bi trebalo primijeniti u budućnosti
Konkretno, reforma uvodi znatno stroži tretman prema ljudima iz zemalja koje se smatraju relativno sigurnima. Treća zemlja može biti klasificirana kao sigurna samo ako je ispunjen strogi popis kriterija. Na primjer, život i sloboda podnositelja zahtjeva moraju biti zajamčeni.
Raspodjela onih koji traže zaštitu među državama EU također će se reorganizirati pomoću “mehanizma solidarnosti”. Time se želi rasteretiti one zemlje u koje pristiže veliki broj izbjeglica – primjerice Italija, Grčka ili Španjolska. Planirano je da se svake godine najmanje 30.000 izbjeglica iz tih zemalja preraspodijeli u druge zemlje EU. Ako zemlje ne žele prihvatiti izbjeglice, moraju im pružiti potporu, primjerice u obliku gotovinskih isplata.
Zašto su novi propisi kontroverzni?
Ranije je bilo velikih kritika na račun reforme, među ostalim i zbog toga što bi i obitelji s djecom mogle završiti u strogo kontroliranim prihvatnim kampovima. Savezna vlada i Europski parlament pokušali su to spriječiti, ali nisu uspjeli u završnim pregovorima zbog otpora zemalja poput Italije.
Klasificira li se više trećih zemalja kao sigurnih?
Bilo je i kritika da bi se odbijeni tražitelji azila u budućnosti mogli lakše deportirati u sigurne treće zemlje. Budući da se sporazumom više trećih zemalja sada može klasificirati kao sigurne, to se također odnosi i na puka pod-područja država. Nacionalne procjene također mogu biti osnova za to.
Europski parlament prethodno je odobrio planove reformi. Nakon potvrde zemalja EU-a, oni će sada biti objavljeni u Službenom listu, a stupit će na snagu 20 dana kasnije. Prema informacijama, zemlje članice imaju dvije godine nakon stupanja na snagu da ga implementiraju u nacionalno zakonodavstvo. To bi zemljama na vanjskim granicama trebalo dati dovoljno vremena da stvore odgovarajuće objekte za smještaj ljudi iz zemalja sa stopom priznavanja manjom od 20 posto.
Nada u olakšanje općinama
Savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser (SPD) najavila je prije nekoliko tjedana da će Njemačka “puno brže napraviti potrebne prilagodbe”. SPD-ova političarka se nada da će reforma smanjiti pritisak na njemačke granice, a time i na lokalne vlasti u ovoj zemlji. U Europi se većina zahtjeva za azil podnosi u Njemačkoj.
Fenix-magazin/DP/MMD
