Dragi čitateljice i čitatelji,
kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da Njemačka otvara svoja vrata svim Hrvatima, kako onima sa osnovnom i srednjom stručnom spremom, tako i akademski obrazovanim građanima. Po svemu sudeći, za koji dan neće više biti ograničenja za odlazak na rad u Njemačku.
Dok su Hrvati u domovini ovu vijest dočekali s velikim veseljem, nadama, očekivanjima, planovima pa i nerealnim željama, Hrvati u tuđini na nju gledaju nezainteresirano ili s mješavinom radosti i tuge. S radošću jer je Hrvatska postala i u tom dijelu europska zemlja, a tugom jer dobro znaju što znači biti stranac u tuđini. Čemu se naši ljudi raduju kad je u pitanju odlazak?
Odlasku iz svojih domova, novom početku u stranoj zemlji, životu u kulturnom okruženju kojeg većina ne poznaje, a neki ga ne žele ni upoznati? Po Internetu su niknule razne grupe koje pozivaju na odlazak u Njemačku, Austriju, Švicarsku… Prateći te grupe, zaključujemo kako tisuće ljudi koji žele pobjeći iz Hrvatske ne znaju niti su upoznati sa stanjem u tim zemljama.
Ne zanimaju ih što rade niti kako se osjećaju Hrvati u tuđini, kakvi su im stavovi, želje, snovi, ambicije. A trebalo bi, jer će sutra i oni postati stranci u tuđini. S obzirom na teško gospodarsko stanje u zemlji za koje je najviše kriva sadašnja vlast, ali i prijašnje vladajuće strukture u Hrvatskoj, ljudima se ne može zamjeriti što traže utočište gdje će bolje živjeti.
Zamjeriti treba vlasti koja u tri godine ništa nije uradila, već sad pokušava nešto učiniti uoči izbora. Sve u svemu odveć kasno, kako za trenutnu vlast, tako i za sve one koji, iscrpljeni od borbe za preživljavanje, danas traže način da bi pobjegli iz takve države. Nitko nema pravo osuđivati njihovu odluku. Jedino ih se mora upozoriti kako sve nije sjajno ni u tuđini.
Nije sve onako kako se iščitava iz facebook grupa na koje „svraćaju“ Hrvati iz domovine. Jer one su, čast izuzetcima, uglavnom napravljene zbog vlastitih interesa, a rijetko da bi uistinu nekomu i pomogle. Zato svi vi koji dolazite, budite oprezni i ne nasjedajte na lijepe priče i obećanja i ne potpisujte ništa u što niste sigurni.
Puno je „krokodila“ u bari zvanoj „sređivanje posla, pronalasku stana i pribavljanju svih potrebnih dozvola“. Oprez i kod raznoraznih obećanja poznanika i rođaka, jer takvi najviše znaju razočarati.
Uz tiskano izdanje Fenix magazina vam sigurno neće nedostajati pravodobnih i poučnih informacija o životu Hrvata u tuđini.
U ovom broju donosimo sve o odluci njemačke Vlade o ukidanju ograničenja radnih dozvola za Hrvate.
Pjevačica Maja Škufca otkriva: Bila sam na rubu smrti i vratila se zahvaljujući kćeri.
Pročitajte zanimljiv razgovor s austrijsko-hrvatskom sopranisticom Marijom Kovačević; Ivanom Jakirom, sommelierom iz Nürnberga; Antonijem Lukićem iz Züricha…
Donosimo sve o gastarbajterskim problemima današnjice, ali i reportažu s hodočašća u Lourdu, Beliburgu, proslave 25 godina HKZ Lippstadt, hrvatske nastave Baden Württemberg, HKUD „Posavina“ Zürich-Baden, sportske priloge iz Züricha, Muelheima, Essena, Frankfurta.
Marijana Dokoza, glavna urednica Fenixa
