Odlazak istaknutog borca za hrvatsku neovisnost i slobodu duboko nas je rastužio. Živeći desetljećima u Americi, prije pada Berlinskoga zida, Mate Meštrović uključuje se u pokret za demokratizaciju i slobodu Lijepe Naše – za što mu iskazujemo veliku zahvalnost
Piše: Vesna Kukavica
Hrvatski povjesničar, publicist, političar i diplomat Mate Meštrović umro je u 96. godini života u Zagrebu 31. prosinca 2025. Kao istaknuti hrvatski iseljenik s polustoljetnom američkom adresom Mate Meštrović ostaje trajno zapamćen kao čestit i požrtvovan čovjek, te gorljivi zagovornik hrvatske slobode i neovisnosti i to s čelne pozicije kultnog emigrantskog Hrvatskog narodnog vijeća.
Podsjetimo, Mate Meštrović rođen je u obitelji slavnoga kipara Ivana Meštrovića i majke Olge Kesterčanek u Zagrebu, 13. rujna 1930. Školuje se u rodnoj sredini, ali i emigrantskim odredištima svoga oca, koji je svoju umjetničku ostavštinu neprocjenjive vrijednosti nesebično donirao hrvatskome narodu. Tijekom Drugoga svjetskog rata proveo je tako s roditeljima godinu dana u Rimu (1942.–1943.), a zatim tri godine u Švicarskoj, u Lausanni i Ženevi (1943. do 1946.). U Ženevi je pohađao elitnu École Internationale de Geneve. Na pragu punoljetnosti s roditeljima iz Europe emigrira u Ameriku (1947). Diplomirao je povijest 1951. te magistrirao 1952. na Sveučilištu Syracuse. Doktorirao je na Sveučilištu Columbia u New Yorku 1957., obranivši disertaciju naslovljenu „Jugoslavensko ujedinjenje i početak srpsko-hrvatskog sukoba 1918.–1923.“ Tijekom Korejskog rata mobiliziran je u američku vojsku (1954.–1956.) te je u elitnoj jedinici za specijalni rat (Psychological Warfare) u činu poručnika proveo 21 mjesec.
Od 1964. do 1967. radio je kao novinar u tjedniku „Time“. Pisao je za razne američke i britanske publikacije: America, The Commonweal, The Economist Intelligence Report, Dun’s Review i dr. Surađivao je u hrvatskom emigrantskom tisku, tjednicima čikaškoj Danici, Hrvatskoj državi, Hrvatskom glasu, londonskom dvotjedniku Nova Hrvatska, Poruka Slobodne Hrvatske, te znamenitoj Nikolićevoj emigrantskoj Hrvatskoj reviji. Od 1968. do 1991. predavao je suvremenu europsku povijest na Sveučilištu Fairleigh Dickinson u New Jerseyju, SAD. Bio je redoviti profesor suvremene europske povijesti od 1976.
Autor je dviju knjiga na engleskom – „What You Should Know About Communism and Why“ i „Southeast Asia“ – te brojnih brošura na engleskom i hrvatskom od kojih izdvajamo: U borbi za Hrvatsku (1986.), „Violations of Human and National Rights of the Croatian People in Yugoslavia“. Zajedno s dr. Radovanom Letkovićem objavio je značajno „Hrvatsko stanovište o Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti“ (1987.), koje je snažno odjeknulo među hrvatskim narodom u domovini i dijaspori na svim kontinentima. Bio je to ohrabrujući glas sa Zapada u desetljeću tzv. hrvatske šutnje, dok su još studentski aktivisti Hrvatskog proljeća bili u zloglasnim jugoslavenskim tamnicama. Nadalje, među istaknute pothvate valja ubrojiti i Meštrovićev prijevod na engleski brošure proljećara s najdužim zatvorskim stažem dr. sc. Marka Veselice, „The Croatian National Question – Yugoslavia’s Achilles’ Heel“ (1981.). Napisao je poglavlje „Titova teza o nacionalnoj jednakosti” za knjigu Stephena Borsodyja, „The Hungarians of the Danube Region, Minority Problems of a Dismembered Nation“.
Tijekom druge polovice 20. stoljeća razvio je iznimno učinkovitu suradnju s povjesničarom i političarom dr. sc. Franjom Tuđmanom, utemeljiteljem suvremene Republike Hrvatske i njezinim prvim demokratski izabranim predsjednikom. Njihovo prijateljstvo bilo je plodonosno. No, valja ovdje spomenuti i činjenicu kako to prijateljstvo nije priječilo Matu Meštrovića da kritički promišlja cjelokupne društvene i političke okolnosti rađanja mlade hrvatske države u želji da se moderno hrvatsko društvo razvija u skladu s demokratskim standardima zapadnoga kruga – koji je oblikovao njegov ljudski i intelektualni habitus. Meštrović je priredio englesko izdanje knjige dr. sc. Franje Tuđmana „Nationalism in Contemporary Europe“ (1981). U sklopu aktivnosti širenja istine o zločinima komunizma u Hrvatskoj tijekom hladnoratovske podijele svijeta napisao je predgovor za knjigu na engleskom Venka Markovskog, „Goli Otok – The Island of Death“ (1984.). Sudjelovao je na brojnim seminarima posvećenim jugoslavenskoj problematici. U knjizi „Yugoslavia: The Failure of ’Democratic’ Communism“ (1987), koja sadrži izlaganja sudionika seminara o krizi jugoslavenske države objavljen je njegov prilog o hrvatskom viđenju krize. Autor je poglavlja „Nationalism and Pluralism in Yugoslavia” u knjizi „Human Rights in Yugoslavia“ (1986).
Na prestižnoj Sorbonnei u Parizu povjesničar i renomirani američki publicist Mate Meštrović govorio je 1983. o sporazumu na Jalti 1945. i podjeli Jugoslavije na interesne sfere. Sudjelovao je na seminarima posvećenim jugoslavenskoj problematici na Indiana University, New York University, Notre Dame University, Ryerson University (Toronto, Kanada), te Sveučilištu u Strasbourgu. Velik odjek u američkoj i međunarodnoj akademskoj javnosti imali su Meštrovićevi nastupi u raspravama na godišnjim skupovima „American Association for the Advancement of Slavic Studies”. Nije se bojao napisati predgovor brošuri egzilanta Ivana Botića i poduzetnika s emigrantskim križem Stjepana Đurekovića „Yugoslavia in Crisis – The Political and Economic Dimensions“ (1983.). Bio je gotovo cijelo desetljeće urednik „Vjesnika“ Hrvatskog narodnog vijeća od 1982. do 1991., te na engleskom jeziku publikacije toga vijeća „CNC Report“. Nastupio je na američkoj, australskoj i švedskoj televiziji, te radijskim programima u Europi i Americi, šireći istinu o Hrvatskoj i Hrvatima s naglašenom kulturnom dionicom. Dao je brojne intervjue objavljene u francuskom, njemačkom, austrijskom, australskom tisku te argentinskim dnevnicima La Prensa, La Primera Plana, La Razon (1984.).
Od 1980. do 1982. pročelnik je za vanjske poslove, dok je gotovo cijelo desetljeće obilježeno padom Berlinskoga zida i urušavanjem komunizma u Europi (od 1982. do 1991.) bio predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskoga narodnog vijeća, krovne političke organizacije hrvatske političke emigracije s mjesnim ograncima u Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi i Australiji. U svojstvu predvodnika demokratske hrvatske političke emigracije bio je više puta priman u State Departmentu, francuskom Quai d’Orsey, Europskom parlamentu, njemačkom parlamentu, britanskom Foreign Officeu. Bio je stalna meta tajne službe Udbe i jugoslavenske komunističke propagande.
U 96. GODINI: Umro hrvatski povjesničar i političar Mate Meštrović
Živeći desetljećima u Americi, devedesetih se gorljivo uključuje u pokret za demokratizaciju i slobodu Lijepe Naše. Godine 1993. izabran je u Županijski dom Hrvatskoga sabora. Predsjednik je kluba zastupnika HSLS-a u Županijskom domu 1993.–1995., kada se pridružuje klubu zastupnika HDZ-a. Član je saborskog izaslanstva pri Interparlamentarnoj uniji (1993. – 1997.) i Vijeću Europe (1996. – 1997.). Proveo je dvije godine (1997.– 1999.) kao veleposlanik Republike Hrvatske u Bugarskoj. U medijskim istupima Meštrović je uvjerljivo tumačio kako je najponosniji na vrhunske međunarodne uspjehe disidentskog Hrvatskog narodnog vijeća (HNV-a) na čijem je čelu bio u ključnim trenucima stvaranja hrvatske države. Hrvatsko narodno vijeće na čelu s Matom Meštrovićem neupitno je u temeljima hrvatske javne i kulturne diplomacije na globalnoj razini druge polovice 20. stoljeća, koja je hrvatski narod demokratskim i legitimnim promidžbenim sredstvima riješila balasta koji su predstavljali u Drugom svjetskom ratu poraženi režim i njegovi preživjeli ostaci.
Početkom 1990. godine, nakon 48 godina emigracije, vratio se u domovinu koju je napustio kao dvanaestogodišnji dječačić u pratnji roditelja, a u 63 godini života ostvaruje mu se san pa kao zreo intelektualac 1993. godine biva zastupnikom u Županijskome domu Hrvatskoga sabora, davši velik obol kulturi dijaloga u hrvatskome parlamentu. Nakon isteka zastupničkog mandata bio je imenovan veleposlanikom Republike Hrvatske u Bugarskoj i na toj dužnosti ostao je do 2000. godine.
Zanimljivo, Mate Meštrović pridružio se Hrvatskom narodnom vijeću (osnovanom u Torontu 1974.) uoči Titove smrti 1979., kada hrvatski disidenti na Zapadu nagovještavaju rasulo komunističke Jugoslavije i kada se javlja realna mogućnost za uspostavu neovisne Hrvatske. U početku je bio pročelnik za vanjske veze, a nakon Sabora HNV-a 1982. pa do kraja njegova postojanja 1991. Mate Meštrović je obnašao dužnost predsjednika Izvršnog odbora HNV-a.
Većina vodstva legendarnog HNV-a, suvremena je povijest pokazala, genijalno je procijenila čudesni trenutak kako u domicilnim destinacijama milijunskoga hrvatskog iseljeništva u pedesetak demokratskih zemalja na svim kontinentima treba odlučno krenuti promidžbeno utjecati na zapadno javno mnijenje i to zagovaranjem ljudskih prava, slobode govora i tiska hrvatskoga naroda, vjerskih mu sloboda i sličnih postupaka i to s ciljem da tom inventivnom diplomatskom djelatnošću hrvatski aktivisti u inozemstvu pridobiju ako ne potporu, a onda barem razumijevanje i simpatiju za borbu hrvatskog naroda u domovini za slobodu i međunarodno rješenje hrvatskoga pitanja. Tako je Mate Meštrović, zahvaljujući nadvojvodi Ottu von Habsburgu, imao prilike nekoliko puta primiti zastupnike Europskog parlamenta te im tom prigodom izložiti hrvatske težnje. Adam Ferguson, savjetnik Margaret Thatcher, upriličio mu je sastanak u britanskome Ministarstvu vanjskih poslova. Isto tako, primili su ga vodeći njemački političari. Tijekom boravka u Sovjetskom Savezu 1988. sastao se s vodećim ruskim stručnjacima za Balkan. Pretpostavljamo da je Moskvi bilo prihvatljivo stajalište Vijeća o neutralnoj hrvatskoj državi, poput recimo Finske.
Povijesni kontekst statusa hrvatskoga naroda u drugoj polovici burnog 20. stoljeća, i Matina uloga u onodobnim društvenim preobrazbama, vezana je neraskidivo uz djelovanje Hrvatskoga narodnoga vijeća – koje se pojavilo na političkoj sceni, u dijaspori, nakon sloma Hrvatskog proljeća u matičnoj zemlji. Vijeće je uistinu postalo najreprezentativnija politička organizacija iseljenih Hrvata poslije Drugog svjetskog rata. Za tih burnih šesnaest (16) godina svoga djelovanja diljem svijeta Vijeće je postiglo iznimne rezultate u širenju istine o hrvatskome narodu, njegovoj kulturnoj i političkoj povijesti. Nerijetko se u domovinskoj javnosti zaboravlja da je Vijeće djelovalo u skladu sa zakonodavstvima država u kojima iseljeni Hrvati žive. Vijeće je, uz informacijske urede, diljem svijeta, pa tako i u Sjedinjenim Američkim Državama imalo zajedničke nastupe pod nazivnikom Međudruštveni odbori. Cilj Međudruštvenih odbora bio je suprotstaviti promidžbu za hrvatske probitke onoj jugoslavenskoj. Kao predsjednik toga Vijeća Mate Meštrović bio je gotovo cijelo desetljeće ključna figura te utjecajne hrvatske organizacije u egzilu. Nakon Helsinške deklaracije (1975.), koju je potpisala ondašnja Jugoslavija, a koja je svim potpisnicima jamčila nepovredivost granica, kao i razvoja Europske zajednice, Hrvatskoj i raseljenim Hrvatima su u tom smislu onodobno ostala dva polja rada: ljudska prava i samoodređenje naroda.
Djelatnici Hrvatske matice iseljenika iskazuju duboku sućut obitelji Meštrović povodom odlaska na vječni počinak gospodina Mate Meštrovića, kojega ćemo pamtiti kao dobrog i čestitog čovjeka, domoljuba i građanina svijeta, čija je nit vodilja bila bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje.
Za sve što je učinio za hrvatski narod i hrvatsku kulturu iskazujemo mu neizmjernu zahvalnost. Ostat će trajno u našim srcima. Počivao u miru Božjem. Laku mu bila hrvatska zemlja koju je neizmjerno volio.
Fenix-magazin/MMD/Vesna Kukavica
