Lažljivi portal opskurnog Zorana Paškova ponovno prenosi laži svog nalogodavca Mije Marića, koji se osvećuje za istinite informacije objavljena u Fenixu i ostalim medijima o isplatama honorara koji su isplaćivani njemu, njegovoj supruzi i najbližim mu suradnicima sa računa Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke.
Samozvani novinar Paškov i njegov portal, koji objavi istinu jedino ako od nekoga prepišu cijelu informaciju, ponovno je u Marićevoj službi. Samo se ne zna je li to radi za Marićev honorar ili za par bevandi piše sve ono što mu se diktira.
Prije nego se vratim Mariću, koji zbog neostvarenih planova i gubitaka na sve strane očito proživljava određenu dozu nervnog sloma, pozabavio bih se tek nakratko Paškovom, koji sam sebe naziva novinarom. A kakav je “novinar” vidi se i po njegovim polupismenim uradcima koje potpisuje na svom pljuvačkom portalu Croatiapresse, koji najviše sramoti hrvatsko ime koje nosi.
Nikakav novinar
Svatko tko imalo drži do pisane riječi u Frankfurtu, Zorana Paškova ne doživljava nikakvim novinarom. Profesionalno to nikada nije bio ni u jednoj redakciji, jer ga ni jedna nije htjela zaposliti za stalno. Odatle izviru i sve njegove frustracije te mržnja prema meni kao dugogodišnjem uredniku inozemnog izdanja Slobodne Dalmacije i Večernjeg lista, a danas i vlasniku tvrtke koja je izdavač Fenixa. Paškov je uvjeren da ga ja nisam htio zaposliti kao profesionalnog novinara, iako glavni problem leži u njegovoj nepismenosti koja proizlazi iz njegova oskudnog obrazovanja.
Ako ga ja već nisam zaposlio, kako to da ga nitko drugi nije uzeo za profesionalnog novinara? Nije, jer kod svakog njegovog teksta treba najprije provjeriti istinitost toga što piše a potom, ako je kojim slučajem sve u redu, jezično ispraviti i dotjerati tekst kako bi se mogao objaviti. Trebam li napominjati da je najveći broj Paškovljevih tekstova bio izmišljen, friziran ili neupotrebljiv?
Paškov tako radi i danas na svom lažljivom portalu s kojeg Mijo Marić riga vatru i širi neistine o meni i ostalim ljudima koji su ga razotkrili u njegovim zakulisanim radnjama u Kongresu, kojim se sada bave njemačke institucije u Berlinu. Da nije tako, zar Marić odavno ne bi realizirao svoje, na sva zvona, najavljivane prijetnje tužbama od kojih nije bilo ništa jer ih je sud u Frankfurtu odbacio.
Lažni savjetnik
Gubitnik Marić, koji se lažno predstavlja i kao savjetnik kancelarke Merkel, sada se osvećuje tako što izmišlja i širi neistine. Pokušava me prikazati i nasilnikom jer sam se prije sedam godina samo obranio od napada Paškovljeva kolege “novinara” Dinka Rogošića, kojem sam smetao iz istih razloga kao i Paškovu. Nakon što je Rogošić sa tri dana zakašnjenja prijavio slučaj kojeg zapravo nije ni bilo, napravljena je istraga i njemačko Državno odvjetništvo je 19.05.2008. godine odbilo Rogošićevu tužbu. To je meni, kao i svim predstavnicima Zajednice hrvatskih nogometnih klubova, koji su bili očevici, važnije od kasnijeg iskaza dvojice svjedoka koji su svjedočili u njegovu korist.
Kad već Marić govori o nasilništvu, neka se prisjeti svih oblika svog nasilništva, agresivnog ponašanja, prijetnji i unošenja u lice kolegici novinarki iz Berlina, koja se nije u stanju obraniti kao muškarac.
Na kraju mogu napisati da sam ponosan što sam zajedno sa ostalim kolegama novinarima iz Njemačke pomogao u razotkrivanju svega onoga što je Mijo Marić i njegovo društvo radilo sa blagajnom HSK Njemačke. Kao da se radilo o njihovoj privatnoj a ne neprofitnoj civilnoj udruzi, koja podliježi i sudu javnosti.
Osobno ne vjerujem da će svojim podlim izmišljanjima kroz natakanje svakakvih podvrsta novinara, Marić dugoročno naći svoj mir. Jer, za mjesec dana mu već slijede novi izbori, ovaj put za Hrvatski svjetski kongres na, kako on to ponavlja, “globalnoj razini”.
Izborni debakl
Neću tvrditi ali se usuđujem pretpostaviti da će i u Zagrebu Marić doživjeti izborni debakl, kao što ga doživio i na nedavnim izborima u Frankfurtu, kada se bio kandidirao ponovno za predsjednika Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke. Osvojio je tek 12 od moguća 64 glasa.
Zar to nije bio najbolji dokaz što članovi Kongresa misle o Miji Mariću, o njegovu radu, pokušaju privatizacije Kongresa te na kraju i o 19.605 eura koje je sa računa Kongresa isplatio na svoje i ime svoje supruge, kojoj je, zanimljivo, novac isplaćen na djevojačko prezime.
Na kraju jesu li novinari, koji rade svoj posao, krivi što su razotkrili Marićevu aferu “čudnih putova novca” ili sam Marić i oni koji su djelili te novce? Umjesto na privatne račune Marića, tih 19.605 eura je možda moglo završiti i na računima hrvatskih udruga i klubova kojima je i par stotina eura pravo bogatstvo? Marić se toga očito nikad nije sjetio!
