Nakon što se ugase svjetla reflektora i završi još jedna glamurozna večer poput dodjele nagrada Večernjakova domovnica u Bad Homburgu, dojmovi se tek počinju slagati. U razgovorima koji slijede čuje se kako su večer doživjeli gosti, ali i sami laureati – oni zbog kojih ova prestižna manifestacija iz godine u godinu privlači pozornost javnosti.
Posebno su zanimljive reakcije onih koji su se na ovoj svečanosti našli prvi put. Upravo njihova iznenađenja i oduševljenje najbolje otkrivaju koliko je ovaj događaj poseban. Mnogi priznaju da nisu očekivali razinu glamura i ozbiljnosti kakvu nosi Večernjakova domovnica koju dodjeljuju Večernji list i Fenix-magazin.
I doista, fotografije koje kasnije preplave društvene mreže i medijske portale mogu tek djelomično prenijeti ono što se te večeri događa. Atmosfera koja vlada u impresivnom zdanju Kurhaus Bad Homburg teško se može u potpunosti dočarati kroz objektiv. Elegancija prostora, uzbuđenje među uzvanicima i svečani sjaj večeri stvaraju doživljaj koji, kako kažu mnogi gosti, treba doživjeti uživo.
Koliko je ova večer i dodjela nagrada dobitnicima bitna i kakav je osjećaj, možda najbolje dočarava komentar mladog glazbenika Valentina Antičevića iz Münchena koji je dobio nagradu u kategoriji “Glazba”, a koji je napisao kako je odrastao u siromaštvu i kao dijete sanjao o uspjehu. Godinama kasnije, zahvaljujući trudu, hrabrosti i vjeri u sebe, doista je došao do pozornice i uspjeha i crvenog tepiha na dodjeli nagrada Večernjakova domovnica.
– Od trošne ponjave u mom rodnom selu Oravu do pravog crvenog tepiha. To je dokaz da snovi zaista mogu postati stvarnost. Kao mali živjeli smo u malom podrumu. Ispred ulaza bile su tri stepenice i jedna stara, trošna ponjava. Ja sam je uvijek zamišljao kao crveni tepih. Stao bih na nju i u svojoj mašti vidio pozornicu, svjetla i publiku. Godinama kasnije, svojim trudom i vjerom u snove, zaista sam stigao do pravog crvenog tepiha. Ali iskreno radost i osjećaj u srcu ostali su isti kao kada sam bio mali dječak koji je stajao na toj staroj ponjavi. I to je za mene najveća čast. Hvala svima koji ste u meni prepoznali iskrenost i dobrotu. Hvala vam što ste vjerovali u mene još od trenutka kada sam na Superstaru skupio snagu, pobijedio svoje strahove i prvi put stao na pozornicu. Ova priča je dokaz da treba vjerovati u sebe i svoje snove. Ali još važnije – nikada ne zaboraviti tko si, čak i kada dođu trenuci uspjeha i slave. Jer sve je prolazno, a naša djela ostaju zauvijek iza nas. Hvala svima koji su vjerovali u mene. Posebno mojim roditeljima. I svima vama koji ste dio ove priče, poručio je mladi Valentin.
Valentin ističe koliko je važno vjerovati u svoje snove, ali i ostati skroman te nikada ne zaboraviti odakle dolaziš. Upravo zbog takvih mladih ljudi sav trud oko Večernjakove domovnice ima pravi smisao, a spoznaja da postoje mladi poput Valentina daje dodatnu nadu i inspiraciju za nastaviti dalje.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
