Nije svaka knjiga za svakog čovjeka, ali za svakog čovjeka postoji knjiga. Bio on dijete ili odrastao.
Piše: Marijana Dokoza
Mišljenja sam kako dječju beletristiku ne treba promatrati kao nešto što pripada isključivo djeci, jer i odrasli žele vjerovati da su sva čuda i sve nevjerojatne priče ovoga svijeta jače od njegova kaosa i onih ljudi koji žele nemir.
Odrasli poput djece traže i trebaju pravdu, priznanje, proživljavaju strah, neuspjeh, ljubav. Žude za čarolijom života i, u dubini duše, ne žele odrasti toliko da izgube dijete u sebi. Zato pročitati djetetu dječju priču, ili je pročitati samome sebi, često znači vratiti se u djetinjstvo, u onaj svijet mašte koji nam s vremena na vrijeme, možda i češće nego što mislimo, treba da bismo i dalje sanjali, čak i kad mislimo da već poznajemo sve zamke života.
Dječje priče su potrebne i odraslima
Nedavno sam, na 77. Frankfurtskom sajmu knjiga, slušala izdavača dječje beletristike Kašmira Huseinovića kako govori o novim izdanjima slikovnica Pepeljuga, Palčica i Crvenkapica, Snježna kraljica koja je u izdanju Kašmir Prometa, upravo danas, 23. listopada, ugledala svjetlo dana, a koju je prema H. C. Andersenu prepričao Kašmir Huseionović, i ilustrirala Galina Zinko, kao i o Orašaru, izdanju čije prepričavanje upravo privodi kraju.
Zasigurno svi znamo da su to priče koje su odavno postale dio odrastanja svakog djeteta, priče bez kojih, možda, ni danas nijedno dijete ne odlazi na počinak. Huseinović je s ushićenjem govorio o procesu njihova nastajanja, o umijeću da se u što manje riječi prepričaju i sažmu one velike, trajne istine koje djeca trebaju spoznati i ponijeti sa sobom u život. Možda nesvjesno, svojim ushićenjem dok je govorio o Orašaru, dao mi je do znanja kako dječje knjige uvijek iznova podsjećaju odrasle da postoje male, a ipak velike stvari, da postoje one istine koje smo negdje putem možda zaboravili, a kojima se uvijek možemo vratiti i koje će nam pomoći da ponovno pronađemo ono za što možda nismo ni znali da smo izgubili.
Kinezi i Japanci zainteresirani za Orašara, Pepeljugu, Crvenkapicu…
Pred sam Božić, dječja slikovnica, odnosno poznata božićna bajka „Orašar“ će ugledati svjetlo dana u izdanju izdavačke kuće „Kašmir promet“. Huseinović je na svoj prepoznatljiv način prepričao priču po adaptaciji francuskog pisca Alexandre Dumas po čijoj je verziji nastao balet Orašar. Inače, Orašar, jedno od najljepših djela baletne literature, posljednji je u nizu od tri velika bijela baleta velikog skladatelja P. I. Čajkovskog. Balet je nastao 1892. godine prema predlošku dječje priče E. T. A. Hoffmana “Orašar i kralj miševa”.
Priča prati djevojčicu Klaru koja za Božić dobije drveni orašar u obliku vojnika. Tijekom noći, Orašar oživljava, boreći se s Kraljem miševa i njegovom vojskom. Nakon pobjede, Orašar se pretvara u prekrasnog princa i vodi Klaru u Zemlju slatkiša, odnosno čarobni svijet pun slatkiša, igračaka i čudesnih bića. Priča podsjeća na čaroliju iz djetinjstva, pobjedu dobra nad zlim, prijateljstvo, hrabrost i odanost, a to je ono što i djeci i odraslima treba i to kroz cijeli život.
Upravo je Orašar, ali i već izdane slikovnice Pepeljuga, Palčica i Crvenkapica, s ilustracijama ukrajinske umjetnice Gale Zinko, na Sajmu u Frankfurtu zainteresirao brojne izdavače iz raznih zemalja, a ponajviše izdavače iz Kine i Japana koji su bili česti posjetitelji štanda Kašmir prometa u 3. paviljonu Sajma. Nevjerojatno je bilo vidjeti kako se Kinezi i Japanci zanimaju za priče koje potječu iz europskih zemalja, a koje su kroz stoljeća prepričavane i oblikovane u brojne verzije.
Na temelju razgovora s kineskim i japanskim izdavačima te njihovim zastupnicima, može se zaključiti kako su zainteresirani za europske priče i bajke jer one često obiluju bogatim vizualnim prikazima, detaljnim ilustracijama i fantastičnim elementima. Ta estetska privlačnost posebno rezonira s japanskim čitateljima, koji cijene pomno izrađene ilustracije i maštovite književne elemente. Kako se da iščitati i iz intervjua njemačkih dječjih književnika, francuska i njemačka arhitektura te prirodni krajolici često služe kao inspiracija japanskim umjetnicima i ilustratorima.
U Japanu, na primjer, postoji dugotrajan interes za zapadnu književnost i umjetnost, što se očituje u popularnosti europskih bajki i njihovoj adaptaciji u japanskoj kulturi. Japanski izdavači često surađuju s europskim autorima i ilustratorima, među kojima su Kašmir Huseinović i Andrea Petrlik, kako bi stvorili verzije bajki poput Crvenkapice, Pepeljuge i drugih, a koje su vizualno i tematski privlačne japanskoj publici.
Pozornost stranih izdavača
Podsjetimo, Crvenkapica, poznata u europskim verzijama Perraulta i Braće Grimm, potječe iz usmene tradicije i kroz stoljeća je oblikovana u brojne verzije. Palčica je bajka danskog autora Hansa Christiana Andersena iz 1835. godine, koja govori o maloj djevojčici koja se suočava s izazovima svijeta u kojem je nevidljiva. Pepeljuga je priča koja se pojavila u različitim kulturama, a najpoznatija verzija je ona koju je zapisao Charles Perrault 1697. godine, u kojoj siromašna djevojka uz pomoć čarolije odlazi na bal i osvaja srce princa.
No, osim prepoznatljivih klasika, Huseinović je privukao pozornost stranih izdavača, ali i same djece, slikovnicama Bljeskica autorice Milene Jukić Bandić i Sretna autorice Vladimire Velički, obje oživljene prepoznatljivim ilustracijama Andree Petrlik. Riječ je o suvremenim hrvatskim slikovnicama koje se bave važnim temama poput različitosti, samoprihvaćanja, prihvaćanja drugačijeg, a djecu se uz poruku kako je svaki problem rješiv, usmjerava prema dobru.
Huseionović je predstavio i broje druge knjige iz opusa svoje izdavačke kuće kroz koje djeca mogu doživjeti mjesta i situacije s kojima se ne bi susrela u stvarnom životu, ali i koja otvaraju cijele svjetove mašte.
Naposljetku, uroniti u svijet mašte i čarolije, bar ponekad, potrebno je i djeci i odraslima, jer baš u tom svijetu nalazimo dijelove sebe koje stvarnost često skriva i za koje možda nismo ni znali da postoje.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
