Marina Galić, hrvatsko-njemačka glumica, briljira na najuglednijim europskim scenama. Majka joj potječe iz Kamen mosta kod Imotskog, a otac iz Širokog Brijega. Rođena je u Frankfurtu, a udana za njemačkog glumca Jensa Harzera, “čarobnjaka transformacije” kako mu tepaju njemački kritičari i roditelji su dvoje djece.
U razgovoru za Fenix-magazin, otkrila je kako se osjeća, što radi, odakle potječe, govorila je o svojim ulogama, obitelji u Imotskom i Hercegovini i svojoj životnoj filozofiji.
Piše: Marijana Dokoza
U vremenu u kojem dominiraju filmski blockbusteri i instant-slava, Marina Galić gradi karijeru tiho, ali snažno, u živoj tišini kazališta, gdje ne postoji drugi pokušaj, gdje ne postoji “cut!” – samo hrabrost i trenutak.
Rođena u Frankfurtu, ali s korijenima čvrsto usađenima u dalmatinski kamen i hercegovačku zemlju, Marina je jedna od najznačajnijih glumica suvremene njemačke kazališne scene. S publikom komunicira na jeziku tijela, svjetla i prostora. Svaka njezina uloga nije samo izvedba, već istraživanje dubina ljudskog bića – od Genetovih kompleksnih žena do Shakespeareovih tragičnih heroina.
Kazalište: mjesto gdje Marina pronalazi slobodu
– Na pozornici imate samo hrabrost, kaže Marina, prisjećajući se svog prvog susreta s kazalištem u 15. godini na predstavi “Parzival” u Frankfurtu. Tada se rodila ljubav prema kazalištu.
-Knjige i filmove sam već poznavala i voljela, ali kazalište je bilo novo otkriće, prostor u kojem književnost, glazba, slikarstvo i gluma dišu zajedno. To je bio trenutak kad sam shvatila: kazalište neće biti samo profesija, već moj duhovni dom, otkriva glumica.
I doista, njezina gluma nije imitacija stvarnosti, to je kaže, rekonstrukcija emocija, često bolnih, ali uvijek istinitih. Posebno je do izražaja to došlo u “Psihozi 4.48” Sarah Kane, gdje je kao glavni lik s nevjerojatnom surovošću i nježnošću utjelovila ranjivost i borbu psihičke boli.
Obitelj je najveća podrška
Marinina povezanost s Hrvatskom duboka je. Redovito ljetuje na Braču, a Split naziva svojim mjestom mira gdje se najbolje odmori. Sjeća se djetinjstva ispunjenog mirisima borovnice, maslina i seoske tišine. Te uspomene nisu nostalgične razglednice, već temelj njezina identiteta. Najdirljivije su joj priče o ocu, koji je sa samo šest godina spasio život svoje majke, i baki, koja je na zlatnom piru skinula zubnu protezu i nasmijala cijelu obitelj. Rekla je da joj ne odgovara ta njemačka proteza. Naime, zubna proteza je stigla iz Njemačke. Baka je bila iskrena i nasmijala sve. Meni je to bio simbol slobode, iskrenosti i života bez zadrške, smije se Marina.
Kazalište kao ispit stvarnosti
Marina je glumila u najprestižnijim europskim teatrima kao što su Schaubühne, Thalia Theater, Münchner Kammerspiele, i surađivala s redateljskim velikanima. Njezine uloge u “Paravanima”, “Nathan Mudri”, “Amfitrionu” i “Macbethu” samo su neki od primjera njezine širine, od fizičke do emocionalne discipline.
– Gluma je za mene proces stapanja s likom, ali i distanca. To nije puko pamćenje teksta, to je dijalog između riječi i mog unutarnjeg svijeta, kaže Marina.
Posebnu težinu pridaje fizičkoj spremnosti i sintezi glume i plesa. Tijelo je, kaže, njezin alat, instrument koji mora biti spreman prenijeti i najsuptilniju emociju.
Kazališni par s naslovnica
Udana je za Jensa Harzera, “čarobnjaka transformacije” kako mu tepaju njemački kritičari, i jednog od najcjenjenijih njemačkih glumaca. Zajedno su stvarali, odgajali dvoje djece, i dijelili pozornicu, najintimniji prostor za svakog umjetnika.
– Naša veza počiva na istinskoj podršci. Gluma nije samo posao i talent, to je naš način življenja, kaže Marina, ponosna na svog supruga, ali i na ravnotežu koju zajedno grade.
Večernjakova domovnica i povratak kući
Dodjela prestižne nagrade Večernjakova domovnica u kategoriji “Glume “, bila je trenutak iznenađenja i zahvalnosti. Na svečanoj dodjeli nagrada održanoj u ožujku u Bad Homburgu, Marina je na hrvatskom jeziku pozdravila uzvanike. Željela je, kaže, time pokazati koliko joj znači pripadnost, koliko se ponosi svojim korijenima.
– Hrabrost nema godine, a ljubav nema granice, ponavlja riječi koje su obilježile njezino djetinjstvo, život i scenu.
Novi izazovi i povratak Hrvatskoj
Nakon uspjeha u Thalia Theateru i Schauspielhausu, Marina se okreće novim izazovima, iduća stanica je legendarni Berliner Ensemble. No, sve češće razmišlja i o radu u domovini svojih roditelja.
– Otvorena sam za kazalište, film, serije u Hrvatskoj. Osjećam da dolazi pravo vrijeme za to, rekla je.
Iza reflektora: žena koja ne prestaje tražiti
Njezina gluma nije samo proizvod talenta, već neprekidnog rada, discipline i strasti. Nagrade poput Bavarske nagrade za umjetnost i priznanja za mlade glumce su važne, ali za Marinu su to podsjetnici, da ne smije stati, da mora nastaviti istraživati.
U vremenu kada je pozornost na cijeni i najviše plaća, Marina Galić bira nešto drugo: suptilnost, istinu, neponovljivost trenutka. Ona ne traži pozornicu, pozornica pronalazi nju. Kada stane pod svjetla pozornice, više ništa nije kao prije. Ona uplovljava u jedan novi život kojeg daje likovima koje glumi. A publika uživa!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
