Dosta je bilo medijske magle i birokratskog sljepila. Dok se na riječkom sudu pod brojem Pp-409/2026 pokušava suditi meni i mom bratu Toniju, zapravo se sudi cijelom hrvatskom narodu i njegovoj povijesti. Sudi se čovjeku koji je bio glas naše slobode prije nego što su mnogi današnji tužitelji znali sročiti rečenicu, piše u priopćenju za javnost kojeg potpisuje Petar Kumerle, jedan od dvojice braće protiv kojih je pokrenut optužni prijedlog zbog nastupa na riječkom prosvjedu pod nazivom „Za očuvanje hrvatske kulture“.
Poslano priopćenje Braće Kumerle u nastavku prenosimo u cijelosti:
Div koji je ušetao u 1990. godinu
Mnogi namjerno prešućuju tko je uistinu bio Ivo Fabijan Mrvelj. On nije bio „ratni pjevač“ nastao preko noći. Ivo je u Zagreb došao još 1974. godine, a do 1989. iza sebe je imao već pet studijskih albuma koje je narod obožavao. U sudbonosnu 1990. godinu on nije ušao kao estradna figura, već kao najveći među hrvatskim glazbenicima.
Bio je centralna figura HDZ-ovih skupova, čovjek koji je svojom energijom podizao narod i davao ritam viziji prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Osnivanjem Zbora narodne garde i kultnom pjesmom „Kreni gardo“, Ivo Fabijan je postao glazbeni arhitekt naše obrane. S opusom od preko 150 pjesama, on je zadužio naciju više nego čitavi instituti.
Za te zasluge, Republika Hrvatska ga je 1993. odlikovala Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Razlog? U Narodnim novinama (46/1995) stoji crno na bijelo: „Za očuvanje hrvatske kulture“.
Sedam godina „arheološkog otimanja zaboravu“
Kao akademski građanin koji u svom radu primjenjuje sustavnu metodičnost, već sedam godina neprekidno radim na vraćanju Ive Fabijana iz namjerno nametnutog zaborava. Počevši od 2019. godine, s pjesmama poput „Kad sklopim oči ja Hrvatsku sanjam“ i „Nikad više Beograda“, započeo sam proces koji nazivam arheologija zaborava.
Ovaj optužni prijedlog protiv nas, zbog nastupa na prosvjedu koji ironično nosi identičan naziv kao i Mrveljevo odlikovanje — „Za očuvanje hrvatske kulture“ — vrhunac je i pečat na naš rad.
To je dokaz da smo „pogodili živac“ sustavu koji bi najradije izbrisao devedesete.
Slučaj „al pari“ Thompsonu: Bitka za budnicu
Nalazimo se u situaciji koja je al pari onoj Marka Perkovića Thompsona i pjesme „Bojna Čavoglave“. Baš kao i u Thompsonovom slučaju, ovdje se kroz sudske hodnike provlači ključno pitanje: Smije li hrvatska mladost pjevati hrvatsku budnicu?
Optužba da je pjesma „Striče Ivane“ ili legitimna obilježja pobjedničke vojske (HOS) nekakva „rasistička ideologija“ predstavlja civilizacijski pad. Naš rad nije puki aktivizam; to je znanstveno-umjetnička obrana identiteta koju su potvrdili oni najvažniji:
Ivan „Doktor“ Anđelić, vukovarski heroj, stao je uz nas i dao nam legitimitet koji nijedna birokracija ne može poništiti.
Naš rad počiva na deklaraciji HAZU o kraju stigmatizacije povijesnih simbola.
Zaključak: Istina se ne može okriviti
Pitanje nije je li Ivo Fabijan Mrvelj bio velik — to zna svaki branitelj i svaki čovjek koji voli svoju zemlju. Pitanje je hoće li riječki sud 2026. godine stati na stranu kulturne baštine ili na stranu zaborava.
Ivo Fabijan je svojom Danicom osvijetlio put, a mi tu baklju, unatoč progonima, nosimo dalje. Sustav nas može pokušati ušutkati, ali istina je, baš kao i Mrveljeva pjesma „Striče Ivane“ (izvedena i na riječkom Korzu) neuništiva!
Fenix-magazin/SIM/
