Iliana Đukić je četrnaestogodišnja djevojčica, naizgled po ničemu drugačija od ostalih svojih vršnjakinja. Već nekoliko godina svira violinu i upravo joj ta strast pomaže da lakše prihvati tuđinu koja je odnedavno postala njen dom. – Bilo mi je teško kad je nedavno slavila rođendan i kada smo je pitali kako želi da ga proslavimo, a ona odgovorila: “Što ćemo ga slaviti, kada nemam s kime” – otkriva Ilianina majka Darinka.
Ali, Iliana zna da je to tek privremeno, dok se ne navikne na nove ljude, novu okolinu, pohađala je razred kojeg je polazilo 16 učenika iz 16 različitih zemalja. Zapravo je Ilianina priča klasična priča jednog doseljenika današnjice u Njemačku. Baš kao što su priče doseljenika od prije tridesetak godina sve iste, tako je Europska unija donijela nove hrvatske iseljenike koji će za dva tri desetljeća imati istu ili makar sličnu priču. Ona pripada novoj generaciji hrvatskih iseljenika.
Nismo se uspjeli vratiti
Niko i Darinka Đukić su podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Početkom Domovinskog rata su izbjegli iz domovine u Njemačku, gdje su im se rodile kćerke Katarina i Sara. No, 1999. godine su se morali vratiti. Umjesto u BiH-u vratili su se u Hrvatsku, u Vinkovce. Kupili su kuću i zemljište i započeli novi život, a uskoro se rodila i Iliana. No, nije sve bilo kako su zamislili. Niko je bio građevinar, ali posla nije bilo. -Pokušali smo se baviti raznim poslovima:trgovinom, građevinom i poljoprivredom. Imali smo plantažu, svi smo radili. Kćeri su pomagale kada ne bi išle u školu, ali sve je bilo uzalud. Nije se moglo na kraj, pa se Niko 2001. godine opet odlučio vratiti u Njemačku.
Vratio se u Frankfurt gdje je počeo raditi u jednoj hrvatskoj firmi. Po ulasku Hrvatske u EU doveo je ponovno i nas – priča Darinka.
Okupljala mlade s hendikepom
Dok su živjeli u Vinkovcima Darinka je u svojoj župi vodila duhovnu zajednicu “Vjera i Svjetlo” koja okuplja osobe s različitim stupnjevima mentalnog hendikepa bez obzira na dob. Pomagala je djeci i mladima. – Kako smo mi imali veliku plantažu,u suradnji s našim susjedima znali smo nekoliko puta organizirati susrete mladih s posebnim potrebama, s ostalim mladima. Susreti su bili jako posjećivani, na zadnjem je bilo čak oko 400 osoba. Jako je značajno da se obitelji koje u svojoj obiteljskoj zajednici imaju nekoga s hendikepom povežu. Mogu si međusobno pomagati, iskazivati svoje strahove i nade. Mladima koji su hendikepirani, susreti s ostalima pomažu da se ne osjećaju samima, već vrijednima, a ovim drugima da vide kako život nije uvijek jednostavan – govori Darinka.
I ovdje ima naših mladih s posebnim potrebama
U suradnji s udrugom u Vinkovcima, Darinka planira osnovati udrugu “Vjera i svjetlo” i u Offenbachu. Kaže, vidi da među našim ljudima ovdje, također ima djece s posebnim potrebama. – To je tek ideja, ali svakako ćemo je realizirati – kaže.
Planira povezati i Hrvatsku zajednicu u Neu Isenburgu sa udrugom “Naši Borinci” u Vinkovcima koja se bavi promidžbom sporta, kulture i humanitarnih ideja u svom kraju. Želi povezati i folklorne skupine u Vinkovcima i Offenbachu.
Nesumnjivo da će joj to poći za rukom jer kako sama kaže, ona je žena od akcije. 
– Ne pada mi na um odlaziti nekamo gdje se ništa ne događa i ispijati kavice. Želim akciju, da nešto uradimo za naš narod ovdje i dolje. Bolje ih povežemo. Nadam se da će mi to poći za rukom, a sve u želji za ljepšim i kvalitetnijim životom naših ljudi ovdje i dolje u domovini – otkriva.
Iliana Đukić već pet godine svira violinu. Sa sviranjem je započela u rodnim Vinkovcima u osnovnoj glazbenoj školi “Josipa Runjanina” predvođena profesoricom violine Aleksandrom Stočko i nastavnicom solfeggia profesoricom Vesnom Komar, koje su joj odlično prenijele znanje na čemu im je jako zahvalna. Nedavno je u Neu Isenburgu na otvorenju Izložbe mladih hrvatskih talenata u prostorijama Hrvatske zajednice svirala između ostalog i hrvatsku i njemačku himnu te oduševila sve prisutne.
Tekst o obitelji Đukić je objavljen u tiskanom izdanju Fenixa za mjesec listopad 2014.
