Kada je ugledni građevinski poduzetnik Ivan Šteko prije tri godine godine odlučio od 300 godina stare kovačnice u Frankfurt-Höchstu (Melchiorstrasse20, 65929 Frankfurt) napraviti elitni restoran, malo je tko vjerovao kako će restoran, koji je nazvao Hoechster Genuss Schmiede (Kovačnica užitka) uspjeti privući elitne goste.
Štekin povratak u ugostiteljstvo polučio je uspjeh kojeg vjerojatno ni sam nije očekivao. U svoj „eksperiment“ s kovačnicom ugledni Hrvat iz Frankfurta i poznati građevinski poduzetnik, koji je cijeli život bio vezan i uz gastronomiju, je uložio oko 1,5 milijuna eura.
Kovači ugostiteljskog užitka
Šteko je okupio i vrhunski tim kuhara i konobara, sve odreda Hrvate. Vođenje restorana prepustio je Sinjaninu Anti Ivandiću Febi, koji preko dvadeset godina radi u Njemačkoj. Šteko u svoju „kovačnicu“ dolazi tek kao gost.
– Ponekad dođe sa poslovnim ljudima, ponekad sa svojom obitelji, plati svoj račun i ostavi manču – smije se Ante i nastavlja: “Ovaj prostor je bio potpuno devastiran. Nakon stare kovačnice, Ivan se upustio u veliki rizik kada je u srcu Höchsta, koji je podalje od središta Frankfurta, otvorio elitni restoran. Ali bez rizika nema sreće, kaže Ivandić.
S pravom, jer Štekina „kovačnica užitka“ danas nosi titulu jednog od najboljih elitnih restorana u Frankfurtu i cijelom Hessenu koji, usput rečeno, ima oko 6 milijuna stanovnika.
Gost odlazi kad njemu odgovara
Imaju osam zaposlenih, odnosno tri kuhara, dvije pomoćnice i troje konobara. Mnogi će reći, previše za restoran koji broji samo 40 mjesta, ali Ante 
Ivandić, kaže: “Ponekad je i to malo!“ – Ne pripremamo brzu hranu, sve je svježe, originalno, specijaliteti vrhunski pripremljeni, karta zahtjevna, a za to treba i ljudi i vremena. Preferiramo njemačko-mediteransku kuhinju, a kada gost dođe kod nas, on će otići kad njemu odgovara, prije toga će uživati i u hrani i opuštenom razgovoru, nema ograničenja zbog drugih rezervacija – otkriva Ante.
Gosti su im većinom Nijemci, a često i poznati Hrvati, a u restoranu je iznimno teško naći slobodan stol. I sve to zbog vrhunske kuhinje za koju je zaslužna Zrinka Radan (36), vrsna kuharica koja svojim kulinarskim kreacijama oduševljava goste. Ona je, baš kao i Ante, podrijetlom iz Hrvaca kod Sinja.
Na meti inspektora
Ante i šefica „kovačnice užitka“ su često na meti gastronomskih inspektora koji dođu u restoran i u tajnosti ocijenjuju ono što se događa. Od specijaliteta, kreacija, usluge…. – Dođu kao gosti, naruče, ni ne znate tko su, ni što su, a onda samo vidite ocjenu u nekim novinama – smije se Ante.
Kvaliteta usluge i jela u restoranu je doista na visokom nivou. Potvrđuje to i titula najboljeg restorana u Frankfurtu, prema ocjeni magazina “Frankfurter Journal – Frankfurt geht aus”, u kategoriji Feine Küche (Fine kuhinje) u koju restoran i pripada. I to dvije godine za redom.
Njemački specijaliteti i dalmatinska jela su na najvišoj gastronomskoj razini. Ivandić otkriva kako uvijek rade s najboljim sezonskim namirnicama koje kupuju izravno od seljaka na tržnici.
Ne želeći otkriti imena poznatih Hrvata koja dolaze u restoran, jer to ne bi bilo u redu, ističe kako uz njih u restoran najčešće svraćaju djelatnici frankfurtske gradske uprave, odvjetnici, političari, glazbenici, glumci, farmaceuti i ostali poslovni ljudi koji daju usmenu preporuku svojim prijateljima.
Tajna veza Nijemaca i Hrvata
Sviđaju se frankfurtskim poslovnim ljudima i hrvatska vina, koja se uz ona najbolja francuska i talijanska vina poslužuju u restaurantu Hoechster Genuss Schmiede. Sviđa im se i ugodna atmosfera, gotovo obiteljska. – I osoblje je poput obitelji, zajedno ujutro pijemo kavu, zajedno ručamo, ponekad zajedno i izlazimo, a onda se to pozitivno odražava i na posao. Bolje se razumijemo – kaže Ante otkrivajući tajnu vezuHrvata i Nijemaca: Za to su zaslužni prvi gastarbajteri. Oni su se još tada pokazali vrlo marljivi, disciplinirani, ovdje postoji nekoliko generacijaHrvata, mladi su se jako dobro integrirali u njemačkodruštvo, a sve to Nijemci znaju cijeniti, baš kao i Hrvati njihovo gostoprimstvo.”
Žena tražila da uđe u Kovačnicu pa se rasplakala
Kroz svoj konobarski staž, Ante Ivandić je puno toga doživio. Ali, jedan događaj mu je ostao posebno u sjećanju. Prije godinu dana su došle dvije starije žene i stale na ulaz od dvorišta. Restoran još nije bio otvoren, a ja sam ih pozdravio. Jedna od žena zamolila me može li pogledati unutrašnjost restorana. Rekao sam može i otključao. Kad je ušla, rasplakala se. Zabrinuo sam se, ali ona je kazala kako je to bila njena obiteljska kuća u kojoj je provela djetinjstvo, i da je kovačnica bila u vlasništvu njene obitelji. Pričala je gdje i kako joj je otac kovao, što su sve imali u dvorištu i slično. Baka je imala 85 godina. Kad je odlazila plačući je rekla: Sretna sam što je moju obiteljsku kuću netko ovako lijepo uredio. Susret s njom je bio jako emotivan – priča Ante.
Fenix/ Marijana Dokoza
