Em što je “okrugla” obljetnica, em što je zločin golem, ali ovim našim anacionalnim smušenjacima očito nedovoljan kako bi iskazali poštovanje žrtvama i njihovim obiteljima.
Piše: Dr. Jure Burić
Samo ću u kratkim crtama podsjetiti što se to prije osamdeset godina, točnije 29. kolovoza 1942. godine, zbilo u Zabiokovlju. Četničke horde Draže Mihajlovića pod zapovjedništvom izvjesnog majora Petra Bačevića sastavljene od krvnika iz Gacka, Nevesinja, Stoca…. zahvaljujući Talijanima upali su u Zabiokovska sela Kozice, Rašćane, Dragljane i sve redom muškarce, žene i djecu na najsvirepiji način poubijali. Njih 270! Među njima su bila i tri svećenika za koje četnički major izvještavajući generala Dražu veli kako su njih trojicu žive oderali! Grozne li smrti i jadnih li izvršitelja. Jadnih jer će pred Stvoriteljem za te svoje smrtne grijehe jamačno i odgovarati i ispaštati.
Prošlost promijeniti ne možemo, a možemo li barem sadašnjost učiniti podnošljivijom? Podnošljivijom u smislu sjećanja na te nedužne hrvatske žrtve, jer su i pobijeni samo zato jer su bili Hrvati i katolici! Bila je to prigoda da žrtvama odaju počast ne samo vrgorački gradonačelnik i lokalni stanovnici već i državni vrh RH na čelu s Premijerom i Predsjednikom. Možda bi oni i došli da ih je smušeni gradonačelnik pozvao, a možda neki i ne bi, poglavito nakon Pupovčeve izjave kako Srbija mora dizati optužnice kada to Hrvatska neće!
Na žalost iz dana u dan na ovakav način sve više vlastite žrtve obezvrijeđujemo dok se tuđima “za mrvu vlasti” klanjamo. Kakav smo mi to narod: nezahvalan, zaboravan, bez suosjećanja? Ne, nismo mi kao narod ništa od toga, samo dopuštamo da nas smušenjaci koje biramo vode i predvode. Pitanje je samo do kada?
Hvala Bogu da je u znak sjećanja na Zabiokovske žrtve upriličena sveta misa, koja zapravo i jest najpotrebitija jer je najveći izraz iskazivanja naših ljudskih mogućnosti prema ubijenima.
Fenix-magazin/ SIM/IK/ Dr. Jure Burić
