U terorističkom napadu u Berlinu prije godinu dana atentator je ubio dvanaestero ljudi. Članovi njihovih obitelji do danas tuguju zato što je Njemačka zakazala – i prije i poslije napada, smatra novinar Fabian von der Mark koji je za Deutsche Welle prokomentirao prvu godinu od terorističkog napada.
Ništa ne može umanjiti patnju. Majka koja je sahranila sina, muškarac koji oplakuje suprugu, dijete koje je izgubilo oca – kod svih njih će ostati rane koje im je prije godinu dana nanio terorist-kukavica. Te rane ne može zaliječiti ni razgovor s Angelom Merkel, ni ček savezne vlade, ni istražna komisija. I mi snosimo odgovornost prema žrtvama.
Obitelji žrtava s pravom se žale da ih je kancelarka ostavila na cjedilu. Doduše, Angela Merkel je odmah nakon napada bila na zadušnici u crkvi na Breitscheidplatzu, a na godišnjicu napada sastala se s članovima obitelji žrtava. Ali između toga je prošlo dvanaest mjeseci tijekom kojih kancelarka nije bila tu za njih. Bez obzira na to što se s članovima obitelji sastajao njemački predsjednik i što je vlada imenovala povjerenika za žrtve – i Angela Merkel je morala osobno im se posvetiti, kaže Fabian von der Mark.
Već godinama se stanovništvo upozorava na opasnost od terorističkog napada. A kada se on zaista dogodio, Njemačka nije bila spremna. Obitelji stradalih nisu imale nikoga kome bi se mogle obratiti – povjerenik za žrtve imenovan je tek nekoliko mjeseci nakon napada. Novac ne može zamijeniti ljudski život. Ali kada i to izostane, i kada ozlijeđena žrtva ne može svoj stan prilagoditi za invalidska kolica, kada ljudi tumaraju od jednog mjesta do drugog u potrazi za podrškom, onda to nije dostojno jedne bogate zemlje poput Njemačke. Mora biti jasno tko plaća i iznosi moraju biti prikladni – bez obzira na to je li riječ o žrtvi iz Njemačke, Poljske ili Izraela. To smo im dužni.
Njemačka je zakazala – s tim se treba suočiti
Najgora spoznaja za obitelji stradalih jest to da su njihovi najdraži stradali zato što su učinjene velike greške. Terorist se nije pojavio niotkuda, on je prije napada godinama bio poznat njemačkim službama sigurnosti. Da je bio izbačen iz zemlje, uhićen ili praćen, ne bi mu pošlo za rukom usmrtiti dvanaestero ljudi. Njemačka je zakazala.
Kakav je smisao federalizma, odvajanja tajnih službi i policije i mnoštva nadležnosti: ukoliko jedan islamist koji hoće nabaviti eksploziv i oružje, koji je u kontaktu s visoko pozicioniranim ljudima IS-a i kojeg tajne službe označavaju kao izuzetno opasnog – kada jedan takav čovjek izmakne kontroli? Politički sustav u Njemačkoj je zakazao.
Žrtvama dugujemo da se tako nešto ne ponovi. Da se nikada ne podcijeni opasnost od nekog ekstremista. Da se nikada više slučajevi ne prebacuju s jedne službe na drugu. Da se nikada više ne zagube informacije unutar Njemačke i Europe. Za mnogo propusta se već zna. Političari to duguju žrtvama: da se čitav slučaj istraži i da se izvuku pouke.
Ali zbog žrtava smo obvezni i nastaviti živjeti svoju slobodu. Pogrešna posljedica terorizma bi bila kada više ne bismo odlazili na božićne sajmove i kada bismo prestali zajedno piti kuhano vino. Moramo se pobrinuti za to da teror izgubi, a da pobijedi ljudskost. To također dugujemo žrtvama, smatra Fabian von der Mark.
Fenix-magazin/MD/DW
