Svaki drugi kandidat ne položi teoretski dio vozačkog ispita. Zbog toga psiholog i profesor Florian Becker ima snažnu tezu: krivi nisu vanjski čimbenici, već zabrinjavajuće smanjena sposobnost mladih ljudi za učenje i postizanje rezultata.
TÜV je nedavno objavio šokantne podatke o vozačkim ispitima u Njemačkoj: stopa neuspjeha na teoretskom ispitu iznosi 41% (2023.: 42%), dok je na praktičnom ispitu stopa neuspjeha 30% (2023.: 30%). U kategoriji B (osobni automobili), brojke su još gore: 45% kandidata ne položi teoretski ispit, a više od trećine (37%) ne uspije na praktičnom ispitu, odnosno ispitu vožnje.
Ukratko: otprilike 50% kandidata ne razumije teoriju i ne polaže ispit. Naravno, svakome se može dogoditi da jednom ne položi, ali gotovo polovica budućih vozača? Ovim se nastavlja negativni rekord iz 2025. godine, a čini se da nema naznaka poboljšanja. Za mene je ovo pokazatelj onoga što u psihologiji nazivamo “ozbiljnim kognitivnim nedostacima”. Konkretno: nizak IQ, pospanost i nedostatak samodiscipline.
Vozački ispit: 50% jednostavno ne razumije teoriju
Teoretski ispiti dostupni su na 12 jezika, tako da nedostatak jezičnih vještina ne može poslužiti kao opravdanje.
Budimo iskreni: teoretski ispit je čisto ispit učenja. Sjedneš, učiš, provjeravaš se, ponovno sjedneš, nastaviš učiti… dok ne savladaš gradivo. Da, mnogo toga može izgledati “nepovezano s praksom”, nezanimljivo ili dosadno. Ali to se jednostavno mora naučiti. Vrlo slično onome što se uglavnom događa u školama, rekao je Florian Becker.
Nažalost, sve veći neuspjeh na teoretskim ispitima uklapa se u tužan obrazac podataka o sposobnostima djece koje dobivamo iz različitih izvora, kaže psiholog.
Naša budućnost u Njemačkoj:
- Oko 25% djece nakon osnovne škole ne može pravilno čitati ni pisati (studija IGLU). Sve više njih ipak ide u gimnaziju.
- Rezultati iz matematike, prirodnih znanosti i čitanja kontinuirano padaju više od 10 godina (PISA studija).
- Kako bi se djeca sigurno razvijala, standardi su se stalno smanjivali. Ocjene su sve bolje – unatoč objektivno lošijim rezultatima. Sada oko 30% učenika dobiva najbolju ocjenu na maturi.
- Biti najbolji ili čak pobijediti postalo je nepoželjno i sustavno se eliminira. Primjerice, natjecanja na saveznim sportskim igrama u osnovnim školama.
- Sve češći izvještaji iz prakse upotpunjuju sliku: djeca koja kasne, ne rade domaće zadaće, dolaze bez doručka jer je roditeljima previše naporno ustati ujutro, nezainteresirani i pasivni roditelji, bezakonje i nasilje. Ravnatelji koji se tome suprotstavljaju i zahtijevaju disciplinu izvještavaju o političkom pritisku.
Moto: Bolje da nitko ne profitira nego da neki profitiraju više od drugih
Lobisti u međuvremenu žele ukinuti domaće zadaće i zabraniti ocjenjivanje, “jer neka djeca od toga profitiraju više od drugih”. To znači: bolje da nitko ne profitira nego da netko profitira više od drugih. Najviši cilj očito je postići jednake rezultate za sve – umjesto visokog prosječnog učinka, kaže psiholog Beker.
Prof. dr. Florian Becker diplomirani je psiholog i autor knjige “Pozitivna psihologija – Putovi do uspjeha, otpornosti i sreće”. Dugo je istraživao i predavao na Sveučilištu Ludwig-Maximilians u Münchenu, član je upravnog odbora Društva za ekonomsku psihologiju i profesor na Tehničkom visokom učilištu u Rosenheimu. U savjetodavnim projektima i predavanjima pokazuje kako psihologija može ljude učiniti učinkovitijim i sretnijim, kako ljudi mogu osloboditi motivaciju i izgraditi otpornost.
Roditelji su svugdje vozili svoju djecu dok su djeca pritom gledala na mobitel
– Instruktori vožnje opisuju mi posljedice svega toga. Susreću se s učenicima za koje je temeljita priprema za ispit stran pojam. Odakle bi to mogli znati? S mentalitetom “low-performera” sve se više može provlačiti kroz školski sustav. Teško je promijeniti način razmišljanja kada se iznenada pojave stroži standardi. Osim toga, instruktori vožnje opisuju učenike koji dolaze iz zemalja u kojima se prometna pravila tumače na sasvim drugačiji način. Tko je putovao svijetom, zna o čemu je riječ. I sam sam snimio nevjerojatne fotografije u drugim zemljama, pokazujući kako ljudi pretiču, što sve mogu prevesti na mopedu, koliko tereta stane na kamion… Instruktori vožnje podučavaju mlade ljude koje su roditelji vozili autom svugdje – dok su oni sami gledali u mobitel. Nedostaje im aktivno iskustvo u prometu, primjerice kao biciklisti, govori psiholog.
Mnogi se pitaju zbog loših rezultata na teoretskim vozačkim ispitima. No, ne postavlja li se prije pitanje: Kako ti ljudi ne bi propali na najjednostavnijim zadacima poput vozačkog ispita?
Sve veća pospanost i demotivacija
Uvjeren sam: povijesno loša statistika prolaznosti učenika samo je simptom ogromnog problema koji raste u našem društvu. Sve su to jasni pokazatelji sve veće pospanosti i demotivacije. Djeca više ne izrastaju u osobe kakve bi mogle postati.
Ne smije nam biti svejedno!
Sve više “low-performera” čini nas nepripremljenima za budućnost kao društvo znanja. U tome se većina slaže. Međutim, politički korektno se govori samo o: “To je do škola, lijenih učitelja, koji loše objašnjavaju, trebamo više jezične potpore, djeca jednostavno ništa ne razumiju, a općenito su obitelji previše siromašne, zato je tako, moramo obitelji učiniti bogatima!”, kaže psiholog.
Samodisciplina (sposobnost da se nešto učini unatoč otporu; odustati od nečega sada kako bi se imalo više sutra; učiniti ono što se mora učiniti).
Kod oba ova aspekta situacija u Njemačkoj je loša. IQ djece u Njemačkoj opada u ključnim aspektima – već oko 30 godina. Ovaj “anti-Flynn efekt” prijetnja je za naše društvo znanja.
Osim toga, sve je veća nesposobnost da se nešto učini unatoč otporu. Grubo rečeno: sve više ljudi očekuje 20-satni radni tjedan uz punu plaću. – Ne samo da trenutni školski sustav igra tužnu ulogu u tome. U talk showovima sjede političari koji nam govore da rad čini bolesnim, da je lijenost razumna i da su poduzetnici ljudi koji žive od izrabljivanja radnika i prevaranja kupaca. Nedavno je jedna mlada političarka rekla da treba udvostručiti socijalnu pomoć kako bi gospodarstvo raslo. Blagostanje za to trebaju stvarati drugi – “bogataši”, kaže Florian Beker.
Potrebna je diskusija bez tabua o uzrocima krize
– Više od 20 godina bavim se pitanjem što neke ljude čini učinkovitima i omogućuje im da nadmaše sami sebe. Dok sve više drugih već na najobičnijim svakodnevnim zadacima doživljava neuspjeh. Za mene je ovo pitanje sudbine: Kako možemo, s trenutnim načinom razmišljanja, kao društvo, kao zemlja, biti održivo uspješni? Naši konkurenti su previše pametni, učinkoviti i marljivi za to, govori psiholog.
Florian Beker kaže: Sada nam je potrebna diskusija bez tabua o uzrocima pospanosti i demotivacije. Kako bismo bili spremni za budućnost, moramo osigurati da više djece sazrijeva u sposobne osobe. Trebamo više ljudi koji postižu vrhunske rezultate – i manje ljudi koji već na najjednostavnijim svakodnevnim zadacima doživljavaju neuspjeh.
Fenix-magazin/MD
