Darivanje novca nekome može se činiti jednostavnim, ali s pravnog aspekta valja paziti na niz važnih stvari. U suprotnom, darivanje gotovine moglo bi postati kazneno djelo. Evo što sve trebate znati kako biste izbjegli probleme, piše T-online.
Zamislimo da vam bake i djedovi daruju 50.000 eura u gotovini. Novac odnesete u banku kako biste ga položili na svoj račun. Pridržavate se pravila Zakona o sprječavanju pranja novca (GwG) i objašnjavate da je riječ o daru od vaših djedova i baka.
Budući da su banke obvezne za sve pologe veće od 10.000 eura pitati za porijeklo novca, uručujete bankaru rukom napisanu darovnicu. Naizgled sve izgleda u redu – no zapravo nije.
Jer svatko može tvrditi da mu je novac darovan. Banka će sada htjeti znati odakle vašim djedovima i bakama toliki gotovinski iznos i može li možda potjecati iz sumnjivih izvora. Kako biste izbjegli sumnju na pranje novca, postoje načini kako to jasno dokazati.
Što je darovanje?
Prema paragrafu 516 Njemačkog građanskog zakonika (BGB), darovanje je prijenos imovine s jedne osobe na drugu – i to bez naknade, dakle bez ikakve protuusluge, uz uzajamnu suglasnost.
Od kojeg iznosa se plaća porez?
Roditelji djeci i posvojenoj djeci mogu pokloniti do 400.000 eura bez plaćanja poreza. Supružnici imaju čak 500.000 eura oslobođenih od poreza. Bake i djedovi mogu svojim unucima darovati do 200.000 eura bez poreza. Među ostalim odraslim osobama (braća, sestre, bivši partneri itd.), ta granica je samo 20.000 eura.
Važno: ti se iznosi odnose na razdoblje od deset godina. Nakon proteka deset godina, moguće je ponovno darovati iste iznose bez oporezivanja. Isto pravilo vrijedi i za nekretnine, umjetnine, vrijednosnice i drugu imovinu.
Koliki je porez na dar?
Ako dar premašuje neoporezivu granicu, porez se plaća samo na dio koji tu granicu prelazi. Visina porezne stope ovisi o bliskosti odnosa i iznosu darovanog novca.
Mora li se dar prijaviti poreznoj upravi?
Da, čak i ako je iznos ispod granice oslobođene od poreza, dar se mora prijaviti u roku od tri mjeseca nadležnoj poreznoj upravi, prema paragrafu 30 Zakona o porezu na nasljedstva i darove (ErbStG).
Za to postoje službeni obrasci koje ispunjavaju i darovatelj i daroprimac. U obrascu se mora navesti i sadržaj darivanja (npr. gotovina, dionice, štednja itd.). Ako je darovnica već ovjerena kod suda ili javnog bilježnika, prijava poreznoj upravi nije potrebna.
Što ako se dar ne prijavi?
Ako ukupni darovi tijekom deset godina prijeđu neoporezivu granicu, a prethodni dar nije prijavljen – to se smatra poreznom utajom. Zbog toga je važno prijaviti sve darove poreznoj upravi, čak i kad ne postoji obveza plaćanja poreza.
Prednost prijave ili ovjerene darovnice je u tome što takvi dokumenti vrijede kao dokaz o porijeklu novca pri polaganju gotovine većoj od 10.000 eura u banci.
A što je s manjim iznosima?
Za uobičajene prigodne darove – poput poklona za rođendan, vjenčanje, Božić, završetak škole ili rođenje djeteta – ne postoji obveza prijave. No što se smatra „uobičajenim“, ovisi o imovinskom stanju darovatelja i primatelja. Porezne vlasti to procjenjuju od slučaja do slučaja.
Fenix-magazin/IK
