Mnogi ljudi koji su u Njemačku došli iz humanitarnih ili političkih razloga godinama nisu primali dječji doplatak, a to je pogrešno, stoji u priopćenju Saveznog ustavnog suda u Karlsruheu.
Savezni ustavni sud ove je srijede proglasio zakon iz 2006. prema kojem bi se zahtjevi za dječji doplatak stranaca izvan EU trebali tretirati restriktivno, neustavnim.
Sukladno tome, državljani zemalja koje nisu članice EU-a, a kojima je dopušten boravak u Njemačkoj iz razloga međunarodnog prava, humanitarnih ili političkih razloga trebali bi dobiti dječji doplatak nakon tri godine boravka, ali samo ako su imali posao, bili na roditeljskom dopustu ili primali naknada za nezaposlene. Sa stajališta tadašnje vladajuće koalicije, sve su to bili signali integracije u tržište rada, a time i znakovi stalnog boravka. Tek tada treba postojati dječji doplatak.
Prema sudu, međutim, time se krši načelo jednakog postupanja. Odluka dolazi s velikim zakašnjenjem. Financijski sud Donje Saske već se žalio ustavnom sudu 2013. jer je pravilo dječjeg doplatka smatrao neustavnim. Ta je konstatacija već tada bila očita jer su se ustavni suci godinu dana prije usprotivili identičnoj odredbi o naknadama za odgoj djeteta i roditeljskim potporama. Opomena iz Karlsruhea o dječjem doplatku bila je dakle predvidljiva zbog čega je crno-crvena koalicija prije dvije godine promijenila relevantni zakon.
Stoga odluka sada služi prvenstveno kao pojašnjenje, ali i za buduće pokušaje reforme dječjeg doplatka. Savezni ustavni sud jasno daje do znanja da se stranci s boravišnim dozvolama ne bi trebali suočavati s većim preprekama od drugih stranaca izvan EU-a. Legitimno je omogućiti pristup socijalnim beneficijama za članove takozvanih trećih zemalja ovisno o očekivanom dužem ili trajnom boravku u Njemačkoj. Također kako bi se izbjegla “imigracija u sustave socijalne sigurnosti”, prema rezoluciji.
Međutim, vjerojatnije je da će integracija na tržište rada biti prikladan kriterij za izglede za ostanak za strance koji traže posao, ali ne i za osobe s tzv. humanitarnim boravišnim dozvolama. To je zato što dužina boravka za većinu humanitarnih boravišnih dozvola više ovisi o situaciji u zemljama podrijetla pogođenih nego o njihovom vlastitom životnom planiranju.
Zbog ovog zakona se prije dosta godina žalilo nekoliko roditelja iz Rusije, Vijetnama, Palestine i Irana. Njihova djeca su sada skoro sva odrasla. Oni i slični njima su izgubili pravo na dječji doplatak te će im u pravilu biti nadoknađeno socijalnim naknadama.
Fenix-magazin/MD/
