Alen Slavica, jedan od najpoznatijih hrvatskih glazbenika, nedavno je objavio svoju novu pjesmu pod nazivom “Čuvaš mi dušu”.
Razgovarala: Marijana Dokoza
Glazbu i tekst pjesme potpisuje sam Alen Slavica, dok je aranžman osmislio Steve Maggiora. Produkciju pjesama odradio je Tihomir Ivanetić iz Rockoko studija. Slavica ima više od 40 godina glazbene karijere i 14 studijskih albuma. Njegov album “Dao sam ti dušu” postigao je platinastu nakladu.
“Čuvaš mi dušu” nastavak je njegove glazbene tradicije koja spaja emotivne tekstove s prepoznatljivim melodijama, a ljubitelji njegove glazbe s nestrpljenjem očekuju njegove nove pjesme.
Alen već godinama živi u Los Angelesu. Požari koji su poharali Los Angeles, na svu sreću nisu utjecali na dio grada u kojem živi s obitelji.
– Najveći požar u Pacific Palisadesu bio je udaljen samo nekih 6 do 7 kilometara od mene. Imao sam tu sreću da je vjetar puhao u suprotnom smjeru, prema oceanu, zbog čega je stradao Malibu. Ne mogu ni zamisliti kako bi izgledalo da je vjetar puhao prema mojoj strani, prema Brentwoodu, rekao je na početku razgovora za Fenix-magazin Alen Slavica.
FM: Kako danas izgleda Los Angeles?
Tužno i pusto. Oko 12.000 kuća i zgrada je izgorjelo, a donacije stižu iz cijelog svijeta kako bi se pomoglo nastradalima. Agonija još uvijek traje jer sve ovisi o vjetru. Na svom telefonu imam aplikaciju koja me stalno obavještava o stanju, ali čini se da je najgore sada iza nas.
FM: Što mislite, koliko će trajati obnova Los Angelesa?
Jako dugo. Prizori su apokaliptični. Na vijestima su prikazivali ljude koji su ostali bez domova, one koji bježe pred vatrom ili očajnički pokušavaju spasiti svoju kuću ili kuću susjeda. Posebno me dirnuo trenutak kada je mala djevojčica, dok je novinar razgovarao s njenom mamom, nevino rekla: “Mama, ajmo kući…” nesvjesna da njihove kuće više nema.
FM: Kratko vrijeme prije tog svog kaosa koji se dogodilo LA-u, izdali ste novu pjesmu „Čuvaš mi dušu“
Moj novi singl “Čuvaš mi dušu” nedavno je izašao u izdanju izdavačke kuće Croatia Records. Zanimljivo je da sam negdje čuo podatak kako se u svijetu svakih osam sekundi pojavi novi singl na radijskim valovima ili digitalnim platformama, u svim mogućim glazbenim stilovima. Kod nas u Hrvatskoj, samo tijekom sezone, objavi se više od 70 singlova. U takvom mnoštvu prirodno je da se pjesme “razrijede,” pa je pravi uspjeh ako neka uspije pronaći svoj put. Sretan sam što, zahvaljujući ranijim hitovima i dugogodišnjoj popularnosti, imam svoju vjernu publiku koja me sluša. Prezadovoljan sam pregledima na Youtube i Spotify platformama.
FM: Kako je izgledao proces stvaranja pjesme “Čuvaš mi dušu”? Tko su bili vaši suradnici?
Proces stvaranja pjesme za mene uvijek počinje u trenutku kada se pjesma “dogodi”, taj magični trenutak inspiracije. Nakon toga slijedi cijeli kreativni proces i sve ostalo što pjesmu čini cjelovitom. Na mom novom singlu imao sam sreću surađivati s vrhunskim glazbenicima. Steve Maggiora, klavirist i pjevač poznat po radu s grupom Toto, svirao je i na ovoj pjesmi, baš kao i na pjesmi “Ema”, koju sam pisao svojoj kćeri. Suradnja se je nastavila i kod novog singla. Tu je i moj dugogodišnji dobar prijatelj Steve Dawson, talentirani gitarista, kao i glazbenica Daria Hodnik prateći vokal i Tihomir Ivanetic za mix i mastering. Takva sinergija glazbenika čini cijeli proces stvaranja pjesama posebnim i nezaboravnim.
FM: Kako ste započeli svoju glazbenu karijeru i koliko se to vrijeme razlikuje od današnjeg kad počinju novi mladi pjevači?
Razlika između glazbene karijere danas i prije zaista je kao dan i noć. Nekada se karijera gradila postepeno, kroz godine rada i iskustva. Učilo se od starijih kolega, a na sceni i tijekom snimanja postojao je određeni kodeks ponašanja koji se poštovao. Danas su vremena drugačija, kao i generacije koje razmišljaju potpuno drugačije. To mogu jasno vidjeti i kroz svoju kćer Emu, koja ima 13 godina. Njihov način komunikacije, interesi i percepcija svijeta potpuno su drugačiji. Sve je ubrzano, vijesti, informacije, pa i usredotočenost na nešto. Nešto što je danas važno traje samo trenutak. Čak je i ovaj naš intervju poput tog “blic trenutka”. Neki će pročitati samo naslov i nastaviti dalje, jer takav je duh vremena. To ne možete promijeniti, ali možete prihvatiti.
FM: Koji trenutak ili uspjeh smatrate prekretnicom u svojoj karijeri?
Teško mi je izdvojiti konkretan trenutak koji bih nazvao prekretnicom u svojoj karijeri. Ipak, 1980-e godine bile su posebno značajne. Albumi su se tada prodavali u srebrnim, zlatnim i platinastim tiražima. Danas je gotovo nezamislivo postići uspjeh poput albuma “Dao sam ti dušu” , koji je prodan u tiraži od 300 000 primjeraka. Prisjećajući se tih vremena, kopao sam po svojoj karijeri i napisao niz autobiografskih priča pod raznim naslovima, što je rezultiralo mojom knjigom „Životni autoput“. Evo od toga već ima deset godina. Možda ponovno to izdam jer sam sve knjige prodao. Postoji interes.
FM: Kada se i zašto dogodio odlazak u Ameriku?
Odlazak u Ameriku često se događao i dok sam bio na relaciji između Kanade i Hrvatske. Često sam imao koncerte po SAD-u, pa mi ta zemlja nije bila strana. Naš konačni odlazak u SAD bio je dijelom diktiran i poslije moje supruge Sandre, koja je radila u području tekstilnog dizajna, često surađujući s američkim klijentima i dok smo živjeli u Hrvatskoj. Dugo smo razmišljali hoće li naš izbor biti Los Angeles, koji odlično poznajemo jer smo tamo živjeli i ranije, ili Zagreb. Na kraju je odluka pala na Los Angeles. Ema, iako je tada imala samo tri i pol godine, već je bila spremna za Disneyland, to joj je bilo jedno od najdražih iščekivanja! hahaha…
FM: Koji su najveći izazovi s kojima ćete se susresti kao glazbenik iz iseljeništva, osobito u smislu održavanja veze s hrvatskom javnošću?
Ništa ne radim na silu i ne postavljam sebi prevelike izazove. Godišnje izdam do tri singla, sve u svom ritmu i bez žurbe. Primjerice, među posljednjim izdanjima su “Ema” , “Čuvaš mi dušu” i posebna verzija “Dao sam ti dušu” s tamburašima iz Rococo studija. Također, izdao sam i vinilnu ploču s izborom najboljih pjesama. Croatia Records, moj dugogodišnji izdavač, brine se da sve moje pjesme budu dostupne na svim portalima, radijima i platformama. Cijeli proces je već dobro uhodan, ali uvijek me posebno razvesele pozivi za nastupe na događajima poput Izbora za Miss turizma BiH u Banjoj Luci ili velikog koncerta u čast Arsena Dedića prošlog ljeta na tvrđavi Sveti Mihovil. Bio je to predivan koncert, a imao sam i koncert u Arsenovom klubu u Šibeniku prije dvije godine, kojeg planiram ponoviti. Bio je to nezaboravan trenutak. Također, zanimljivo je da je Torcida, najstarija navijačka skupina u Europi, preuzela moju pjesmu “Dao sam ti dušu” kao naijačku. Zovu me i pjevaju nakon svake utakmice, što me raduje.
FM: Kakav je Vaš odnos s iseljeničkom zajednicom u Los Angelesu?
Družimo se naravno koliko nam vrijeme dozvoljava, iako obveze često diktiraju našu dinamiku. Igrao sam i teniske turnire u San Pedru, ali najviše vremena posvećujem mojoj Emi, jer ima puno aktivnosti. Osim osnovne škole, pohađa i plesnu školu, a plesanjem se bavi već osam godina. Redovito ide na natjecanje, pa je Sandra ta koja je zadužena za motivaciju i podršku, dok ja preuzimam ulogu logistike. hahaha…
FM: Što mislite o glazbenoj sceni u Hrvatskoj danas i mislite li da postoji prostor za bolju suradnju glazbenika u iseljeništvu i onih u domovini?
Kod nas ima talenata koliko hoćeš, ali ono što je zaista važno je istrajati, a to je najjteže. Da bi glazba postala tvoja profesija, moraš biti ekstremno dobar. Pratim pomalo i novu glazbu, a često ne znam ime izvođača ili izvođačice. Međutim, važno je da vas publika prepozna i poveže s nečim, da se poveže lik i djelo. Znam neka imena, ali ponekad se ne mogu sjetiti što to pjevaju. Danas je suradnje puno lakše ostvariti nego ikada prije. Ključna je vizija i jasno definirana želja za onim što želite postići. Ja sam, primjerice, radijski duet s Nepalcem iz Katmandue, snimao na tri kontinenta. Imao sam jasnu viziju i znao što želim, a kad je to jasno, sve ostalo ide lako.
FM: Možete li podijeliti neko posebno iskustvo ili anegdotu s nastupa koja vam je ostala u sjećanju?
O anegdotama bih mogao pisati cijelu knjigu! Ne smijem ni reći da pjevam već više od 40 godina. Čujte, možda su moje pjesme starije od mene, haha.
FM: Što vas najviše inspirira pri pisanju pjesama?
Inspiracija dolazi iz života – iz djetinjstva, različitih ljubavi, susreta s raznim ljudima, pročitanih knjiga, odgledanih filmova, dobrih i loših sjećanja. Tu je i utjecaj glazbe koju slušate. Pjesma se može dogoditi bilo gdje, možete biti uz more, na brodu, ili čak u hotelskoj sobi u Münchenu ili Torontu. Mjesto nije bitno. Igram se kreacijom oko pjesme, razrađujem je u različitim stilovima. Na kraju ostavim onu verziju koja mi jednostavno ne izlazi iz glave… Hahaha!
FM: Kako je život u Sjedinjenim Američkim Državama utjecao na vašu glazbu i karijeru?
Amerika je, naravno, imala utjecaj, ali vrlo mali. Danas mogu biti i na Novom Zelandu, a da imam signal i Wi-Fi – to su olakšavajuće okolnosti. Teža strana ovog posla je što ne sviram dovoljno uživo, kao što bih mogao da živim u Hrvatskoj. Mislim na našem prostoru, jer mi tu nedostaje povezanost s javnošću koja bi čula premijerno neke pjesme koje možda nisu dovoljno poznate ili koje tek treba upoznati. S druge strane, zanimljivo je što neke moje pjesme pjevaju sa mnom na Novom Zelandu, u Sakramentu, ili bilo gdje gdje se razumije naš jezik. Sjećam se, primjerice, jedne Maorkinje s Novog Zelanda koja zna sve moje pjesme, ali i pjesme Toše Proeskog… Kako da vam to ne bude drago? Ili kad mi netko iz Albanije snimi “Dao sam ti dušu” na albanskom. Inače, nastupam uglavnom ljeti, a zimi ponekad skoknem poslovno u Hrvatsku. Za sada će biti tako dok mi Ema ne krene na studij. Glazba će u SAD-u imati manji utjecaj na moj rad, ali ja volim raditi kvalitetno i surađivati s vrlo ozbiljnim profesionalcima.
FM: Kako se osjećate kad vidite koliko su vaše pjesme i dalje popularne među javnošću?
Vidim da u Hrvatskoj najviše rade stariji glazbenici i to nije slučajno. Pjesme poput onih od Prljavog kazališta, Valjka i drugih bendova, doista ostaju u eteru i u srcima publike. Moja pjesma “Dao sam ti dušu” ima više pregleda više od svih bendova i pjevača 80-tih godina. Fenomen je to, ali prate je i mnoge druge pjesme, poput “S tobom našao sam sreću”, “Oprosti mi za sve”, “Lipe su masline”…
Također, imam dosta dueta koje sam objavio u posljednjim godinama. Možete čuti, na primjer, “Još vjerujem u ljubav”, / Nepal Bishwa Nepali, pa sa velikom Gabi Novak „Karlovačke kiše“., „Ko grad bez ljudi“ sa Žerom iz Jabuke… imate i pjesmu Zlatokosa i Ljube gdje su autori drugi dragi ljudi.. Nema te sile koja može zaustaviti dobru pjesmu, jedino što joj danas treba više vremena da ju ljudi prepoznaju.
FM: Koji su vaši planovi za budućnost? Radite li na novom albumu ili projektu?
Radim pomalo na novom singlu i razmišljam o akustičnom albumu svojih odabranih pjesama. Naravno, planova ima i za koncerte ovog ljeta u Hrvatskoj. Nema ništa ljepše nego kada me probudi pivac / pijetao moje strine u selu Slavice, nedaleko Šibenika.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
