Najkasnije do 12. siječnja 2026. u Njemačkoj moraju biti potpuno zamijenjene ili deaktivirane sve olovne cijevi u instalacijama za pitku vodu. Posebno su pogođeni vlasnici kuća izgrađenih prije 1973. godine – jer se od te godine u Njemačkoj više nisu ugrađivale olovne cijevi.
U pozadini se nalazi nova Uredba o pitkoj vodi, koja daje jasne smjernice za zaštitu sigurnosti pitke vode i zdravlja. „Operator vodovodnog sustava u kojem se nalaze cijevi za pitku vodu ili njihovi dijelovi izrađeni od olova mora te cijevi ili dijelove ukloniti ili deaktivirati najkasnije do 12. siječnja 2026. godine u skladu s općeprihvaćenim pravilima struke“, navodi se u članku 17.
Zašto se mora djelovati?
Olovne cijevi mogu otpustiti olovo u vodu, što čak i u malim količinama može biti izuzetno opasno za djecu i trudnice. Zdravstvene vlasti upozoravaju na dugoročne posljedice, poput glavobolja, problema s bubrezima ili razvojnih poremećaja.
Vlasnici kuća moraju poštovati rok: 2026. godina je krajnji rok
Obveza zamjene odnosi se na sve olovne cijevi, uključujući i pojedinačne dijelove sustava – od priključka na vodovodnu mrežu do unutarnjih instalacija u zgradi. Premazivanje cijevi, primjerice epoksidnom smolom, nije dovoljno jer i dalje postoji opasnost da štetne tvari dospiju u vodu ili da se premaz oljušti.
Samo potpuno uklanjanje olovnih cijevi i ugradnja modernih, zdravstveno prihvatljivih materijala poput bakra ili plastike zadovoljava zakonske zahtjeve.
Kontrola i zamjena su odgovornost vlasnika
Vlasnici objekata moraju sami organizirati inspekciju i zamjenu. Preporučuje se angažirati ovlaštenog vodoinstalatera ako postoji sumnja da su olovne cijevi još uvijek u sustavu. Ako se inspekcijom utvrdi potreba za zamjenom, ona mora biti provedena na vrijeme.
Vodovodna poduzeća su dužna obavijestiti vlasti ako otkriju olovne cijevi. Korisnici objekata – primjerice stanari – također moraju odmah biti obaviješteni o potencijalnoj opasnosti.
Koje su alternative za olovne cijevi?
Najčešće alternative su:
Bakrene cijevi – dugog vijeka trajanja, otporne na koroziju (ako je pH vode iznad 7,0)
Plastične cijevi – fleksibilne, ne korodiraju, ali moraju biti zaštićene od UV zračenja
Koliko košta zamjena?
Troškovi zamjene ovise o opsegu i dostupnosti instalacija. U obiteljskim kućama mogu dosezati nekoliko tisuća eura, ovisno o složenosti. Zbog toga nije preporučljivo čekati, već odmah napraviti procjenu, zatražiti ponude i naručiti radove.
Ignoriranje obveze može imati ozbiljne posljedice – ne samo po zdravlje stanara, već i financijske: kazne do 25.000 eura i mogući zahtjevi za odštetu, posebno ako dođe do štete kod djece ili trudnica zbog visoke razine olova u vodi.
Fenix-magazin/IK
