Iz tiska je izašla knjiga izabranih ljubavnih pjesama hrvatskoga pjesnika, teologa i novinara dr. Adolfa Polegubića „San u plavom – Ljubavno pjesništvo“, u izdanju Naklade Bošković iz Splita, a broji 134 stranice.
U njoj je osamdeset pjesama podijeljenih u osam cjelina: Nove oči, Ispod neba, Dotakni mi dušu, Oči boje neba, Daleko jutro, S okusom šipka i grozdova, Dom u predvečerje i Vrijeme pogodno za pjesmu. „Ovi stihovi zadane ljubavne tematike ujedno nisu ništa manje i duhovno-religijski, refleksivni, autorefleksivni, i to na njegov poetski ili stilsko-jezični prepoznatljiv način, pri čemu mislimo na stihovnu aparaturu počesto blisku poetikama i uzorima iz prošlih vremena (Kranjčević, Matoš, Šop, Tin, Cesarić), kao i na heterogenost, kombiniranje slobodnog stiha s ritmizirajućim dionicama, povremenim rimama i sl. Dakako, heterogenost djelomice proizlazi i iz razvojnog, višegodišnjeg plova i tijeka nastajanja stihova. (…) Iskazavši kroz svojih 80 pjesama (raspoređenih u osam poglavlja) i mnoštvo općih mjesta, čuvstava i spoznaja, ali i svojih zapažanja i intimnih svjedočanstava o ljubavi, pjesnik Polegubić mnogim stihovima nudi čitatelju ono najvažnije: svježinu pjevanja i otvoren duh za nešto najneuhvatljivije, najtajnovitije, najvrjednije i možda najljepše u ljudskom životu, a to je – ljubav“, napisao je u pogovoru knjige istaknuti hrvavatski književnik Ivan Babić.
Hrvatska književnica Anita Martinac pak u predgovoru ističe kako je ljubav, taj savršeni univerzum, spoj snage i ljepote, ona koja prelazi rijeke bez mostova i pomiče planine, ali i nježna kao skrivena suza i izgubljeno ptičje pero u nebeskom letu, vječna je inspiracija i nepresušno nadahnuće. „Pjesnik, svjestan svog doživljaja ljepote, dajući joj ime sebi svojstveno, bilo metaforom ili kristalnim stihom, stvara sliku o ljubavi svojim očima, baš kao što slikar uvijek ima način stvoriti novu boju u beskrajnom koloritu života. Neprijeporna je pjesnikova zrelost. Osim što se izbrusio riječima i postigao točnu mjeru na metrici stiha, vidljiva je snaga poruke u pjesmama. (…) Ovaj jezgrovit i kompaktan odabir pjesama potvrđuje ga ne samo kao pjesnika, nego i kao čovjeka koji tankoćutno vrjednuje ljepotu i ljubav. Kod pjesnika Adolfa Polegubića posebno mi se sviđa doziranost razodjenute riječi, lijep dar za jezične igre, kojima kroz jednostavne slike prikazuje kolorit emocija. Na otmjen i primjeren način pronalazi mjeru, a nimalo ne umanjuje snagu emocije.“
Dr. sc. Adolf Polegubić, pjesnik, pastoralni teolog i novinar, rođen je 25. lipnja 1962. u Šibeniku. Djetinjstvo je proveo u Banjevcima. Osnovnu školu završio je u Banjevcima i Stankovcima, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a filozofiju i teologiju u Makarskoj i u Zagrebu. Disertaciju naslovljenu „Laien in der Kirche und Gesellschaft Kroatiens seit 1900 – Ihre Spiritualität, ihre kirchliche und gesellschaftliche Position und ihre Institutionen auf dem Prüfstand des Zweiten Vatikanischen Konzils“ (Laici u Crkvi i društvu u Hrvatskoj od 1900. – Njihova duhovnost, crkvena i društvena pozicija i njihove institucije na temelju prosudbe Drugoga vatikanskog sabora) obranio je 1997. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Beču i postigao akademski stupanj doktora teologije. Više je godina radio kao novinar u Glasu Koncila. Od 2002. glavni je urednik glasila hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj Živa zajednica, koji od rujna 1978. izlazi u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Frankfurtu na Majni. Član je Društva hrvatskih književnika.
Pjesme je objavio u brojnim listovima i časopisima. Nastupao je na književnim tribinama u domovini i inozemstvu, te na radiju i televiziji. Dosad je objavio 24 knjige. Ovo mu je četranesta zbirka pjesama na hrvatskom jeziku, a objavio je i jednu na njemačkom jeziku te više knjiga iz područja pastoralne teologije, duhovnosti, novinarstva i humora na hrvatskom i njemačkom jeziku. Objavio je i više od trideset znanstvnih radova i uredio desetak zbornika. Dobio je književnu nagradu „Fra Lucijan Kordić“ za 2018. godinu Društva hrvatskih književnika i ZIRAL – Zajednice izdanja „Ranjeni labud“ iz Mostara za djelo koje obrađuje život Hrvata izvan domovine – za zbirke pjesama Vršak osmijeha, Snatrenja, Poput Giottova kruga i Ogrlica od kamena, Naklada Bošković, Split, 2018., i druga priznanja. Uvršten je u više antologija poezije, a neke su mu pjesme i uglazbljene.
Fenix-magazin/MD/
