Vozači električnih automobila koji svoje vozilo pune na javnim punionicama u Njemačkoj, često plaćaju više nego vozači benzinskih automobila, pokazali su rezultati nove analize ekološkog opskrbljivača električnom energijom Lichtblick.
Električna vozila koriste električnu energiju kao primarno gorivo, koja se pohranjuje u baterijama i koristi za pogon elektromotora. Za vožnju od 100 kilometara, korisnici javnih normalnih punionica u prosjeku plaćaju 10,45 eura, dok je punjenje na brzim punionicama još skuplje – 12,06 eura. Za istu udaljenost, benzinski automobil potroši oko šest litara benzina, što je u trenutku istraživanja iznosilo oko deset eura.
“Godinama s zabrinutošću promatramo rast cijena na javnim punionicama”, izjavio je Markus Adam, glavni pravnik Lichtblicka. “Sada su cijene struje dosegle razinu na kojoj bi mogle dugoročno nadmašiti cijene goriva. To je ozbiljan udarac za tranziciju prema održivom prometu.”
Zašto je punjenje skuplje i tko od toga profitira?
Glavni razlog visokih cijena je nedostatak konkurencije na tržištu javnog punjenja. Mnoge punionice kontroliraju lokalni opskrbljivači energijom, koji su često povezani s mrežnim operaterima i mogu praktički samostalno određivati cijene. Takva struktura otežava ulazak manjih i povoljnijih pružatelja usluga, čime korisnici gube mogućnost izbora.
Unatoč velikim ulaganjima u infrastrukturu električnih punionica, ovakva situacija destimulira prelazak na e-mobilnost, što je u suprotnosti s ciljevima klimatske i prometne politike.
Monopol lokalnih dobavljača uzrokuje visoke cijene
Uzrok visokih cijena, navodi Lichtblick, leži u manjku tržišne konkurencije. Mnoge javne punionice u Njemačkoj kontroliraju lokalni energetski koncerni, često povezani s mrežnim operaterima. Takva koncentracija moći omogućuje manipulaciju cijenama, dok su manji pružatelji usluga gotovo bez šanse za ulazak na tržište.
Analizu cijena punjenja, nazvanu „Ladesäulencheck“, proveo je Statista u ime Lichtblicka. Ovo je već osmo godišnje izvješće koje ukazuje na neodrživu praksu na tržištu električne mobilnosti.
Sklapanje ugovora – isplativo, ali ne za sve
Vozači koji imaju izravne ugovore s pojedinim operatorima brzih punionica mogu znatno povoljnije puniti vozilo. Međutim, takve opcije su često geografski ograničene, dok su cijene za tzv. fremdkunde (korisnike bez ugovora) znatno više. Na primjer, Lichtblick nudi tarifni model bez fiksnih naknada, ali s cijenom od 0,75 €/kWh, što je još uvijek znatno više od cijene kućne struje.
Velika infrastruktura, ali ograničen izbor
Njemačka trenutno ima više od 154.000 javnih punionica s ukupnom snagom preko 5,5 gigavata – što je usporedivo s kapacitetom četiri nuklearne elektrane. Unatoč tome, prosječna iskorištenost jedne normalne punionice iznosi tek 0,8 automobila dnevno.
Stručnjaci vjeruju da je razlog ili nedovoljna prisutnost električnih vozila, ili vjerojatnije odbojne cijene punjenja, koje korisnicima kvare iskustvo električne mobilnosti.
Poziv na političku akciju
Potrošačke udruge već godinama kritiziraju zakonodavni okvir koji ne osigurava fer pristup tržištu. Bundeskartellamt (Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja) još je 2024. upozorio na nedostatak konkurencije i sve više cijene na punionicama.
Kao odgovor, politika najavljuje mjere poput smanjenja mrežnih naknada kako bi se električna energija pojeftinila i e-mobilnost učinila atraktivnijom. No, konkretni rezultati još se čekaju.
Unatoč velikim ulaganjima u infrastrukturu, električni automobili u Njemačkoj gube cjenovnu prednost nad benzinskim vozilima. Bez regulatornih intervencija koje bi potaknule konkurenciju i osigurale poštene cijene, prijelaz na električnu mobilnost mogao bi usporiti – na štetu potrošača i okoliša.
Fenix-magazin/MD
