Fortaleza, živopisni glavni grad brazilske države Ceará, poznat je po zlatnim plažama i bučnoj noćnoj sceni. Ali, iza blistavih turističkih fasada, u predgrađima poput Autran Nunesa i Barra do Ceará, pulsira druga priča – ona o djeci koja sanjaju uz zvuk lopte i nose hrvatski grb na prsima.
Piše: Marijana Dokoza
“Nordestina Croata”, klub je hrvatskog imena koji se nalazi u Fortalezi, glavnom gradu brazilske države Ceará na sjeveroistoku Brazila u regiji Nordeste.
Tu, gdje se život piše u ritmu nogometa na betonskim i zemljanim igralištima, “Nordestina Croata” predstavlja više od kluba. Nordestina Croata je bijeg od stvarnosti i svjetionik nade. Najneobičnija hrvatska nogometna momčad na svijetu, u kojoj nema niti jednog Hrvata, ali gori ista vatra koja pokreće Vatrene.
Hrvatska zastava usred favela
U siromašnoj četvrti Autran Nunes, djeca od 8 do 20 godina nose dresove s bijelo-crvenim kockicama, uzvikuju “Idemo Hrvatska!” dive se Modriću, Vrsaljku, Mandžukiću.., iako ne znaju ni riječi hrvatskog jezika. Oko 140 mladih brazilskih igrača ne samo da uči dribling i šut, već i otkriva snagu zajedništva koja nadilazi zemljopisne udaljenosti.
Klub je rođen iz ljubavi Dioga da Coste Raymunda, bivšeg sportaša koji je odrastao u Vila Croáciji, naselju u Rio de Janeiru koje je 1959. osnovao hrvatski misionar Damjan Rodin. Hrvatski svećenik podrijetlom iz Hercegovine je osnovao istoimeni nogometni klub kako bi siromašnu djecu maknuo s ulice.
Kad je taj klub 2019. godine ugašen zbog financijskih teškoća, Diogo je odlučio prenijeti tu iskru u Fortalezu – grad svoje majke, od Ria de Janeira udaljen 2.582 kilometara.
Most između Brazila i Hrvatske
Nordestina Croata nanovo je rođena 2020., tijekom pandemije. U Brazilu je uobičajeno da lokalne škole nogometa nose imena velikih europskih klubova poput Escolinha do Real Madrid ili Escolinha do Barcelone. No, Nordestina Croata ima posebnu priču.
– Inspiracija je došla iz Vile Croácia, ali željeli smo nešto naše, most između sjeveroistoka Brazila i Europe, tj. Hrvatske. Fortaleza u regiji Nordeste je grad moje majke, pa smo odabrali ženski oblik imena, „Nordestina“, dok „Croata“ odaje poštovanje prema Hrvatskoj. Koristimo hrvatske boje i zastavu, nastavljajući tradiciju koja je u Riju bila zamrla, objašnjava Diogo.
Iako klub još nema veliku potporu iz Hrvatske, 2022. posredstvom Fenix-magazina posjetilo ga je Ranko Vilović, hrvatski veleposlanik iz Brazila donijevši dresove i opremu u hrvatskim bojama. Mladi igrači sanjare o susretu s hrvatskim reprezentativcima, a neki su čak oponašali legendarnu pozu Šime Vrsaljka sa zastavom.
– Danas smo mali komadić Hrvatske u Brazilu. Često priželjkujemo da Hajduk ili Dinamo Zagreb ili neki drugi hrvatski klub pronađe talent ovdje kod nas, kaže Diogo.
Bez većih sponzora i pomoći brazilskih i hrvatskih institucija, Nordestina Croata funkcionira isključivo zahvaljujući prvenstveno predanosti i želji djece da igraju nogomet.
– Kao što je to svojedobno Vila Croácia u Riju, i mi preživljavamo od ljubavi prema nogometu, objašnjava Diogo.
Roditelji igrača financiraju dresove i opremu, a neki igrači žive u Diogovoj kući jer nemaju drugog doma. Ipak, unatoč siromaštvu, dres reprezentacije Hrvatske za njih je “svet kao zlato”.
Diogo napominje kako im jako puno znači medijska pozornost koju im posvećuje najčitaniji hrvatski izvandomovinski portal iz Frankfurta.
– Fenix-magazin nas prati još od 2017., kad je Lorran Moura postao prvi dječak koji je legao na hrvatsku zastavu po uzoru na Šimu Vrsaljka, sjeća se Diogo i ističe: To nam je bila izravna veza s Hrvatskom. Od tada do danas naš je san postati profesionalni brazilski klub hrvatskog imena, ali zadržati svoj socijalni karakter.
– Rad u favelama znači pokazati djeci da postoje bolji izbori. Ponekad im donosimo hranu, kopačke ili štitnike, motiviramo ih kako bi izbjegli kriminal. Mnogi sanjaju postati nogometaši, govori nam Diogo.
U siromašnim četvrtima rodio se fenomen „Croata“
Dok su ulice Rija de Janeira bile svjedok rađanja, ali i raspada Vile Croácia, u siromašnim četvrtima Fortaleze rodio se fenomen koji izaziva čuđenje. Na pitanje kako je brazilski klub postao živi spomenik hrvatskom nogometnom duhu, i zašto uspijeva tamo gdje je njegov prethodnik propao, postoji jasan odgovor.
– U Riju smo bili samo još jedan socijalni projekt u moru favela. Ovdje u Fortalezi igramo protiv klubova poput Ceará i Ferroviária. Kad naši dečki zabiju gol prvoligašima u mlađoj dobi, cijela četvrt slavi tri dana, smije se trener Diogo da Costa Raymundo.
U Fortalezi postoji više podrške za socijalne projekte: – Ovdje dobivamo prilike i poštovanje, napominje Diogo. Djeca gledaju Ligu prvaka i Europska prvenstva. Modrić i ostali hrvatski igrači nadahnjuju ih, a neki sanjaju i upoznati ih. Diogo kaže kako su dresovi hrvatske reprezentacije toliko vrijedni igračima Nordestine Croate jer im je to i naslijeđe koje je počelo u Riju. Iako je većina dresova dotrajala, oni i takvi za igrače imaju ogromnu emocionalnu vrijednost.
Nordestina Croata sanja velike snove. Žele postati profesionalni klub, ali ne žele izgubiti ono što ih čini posebnima – svoj socijalni duh, vjeru u zajednicu, prijateljstvo i podršku najmlađima. Da bi uspjeli, treba im pomoć: novi dresovi, oprema, možda čak i prilika da netko iz Hrvatske vidi koliko ljubavi nose za zemlju koju poznaju samo kroz priče, pjesme i nogomet.
Prva riječ koju su naučili na hrvatskom jeziku bila je “Idemo Hrvatska!”, zahvaljujući novinaru Sashi koji ih je 2016. prvi put poveo na to putovanje jezika i identiteta. – Danas poneki igrači znaju i nešto više od toga, izgovaraju male fraze, pozdrave na hrvatskom, a njihova predanost je veća nego ikada, kaže Diogo.
Posebno dirljiva je priča o njihovoj ženskoj ekipi. Inspirirane sestrinskim timom iz Vile Croácia, pod vodstvom hrabre djevojčice kapetanice Marte, sve više djevojaka obuva kopačke i staje na teren. Unatoč tome što im često nedostaje lopti, kopački i trenera, one treniraju s osmijehom, jer znaju da igraju za nešto veće od pobjede.
Neki od njihovih najboljih igrača već su krenuli prema većim brazilskim klubovima u Ceará, Rio de Janeiro ili São Paulo. – S malo podrške, tko zna, možda među njima raste novi Eduardo da Silva ili Sammir. Novi nogometni san koji nosi priču o povezivanju dviju dalekih zemalja, nada se Diogo.
Kada nose hrvatski dres, za njih to nije samo komad tkanine. To je čast, ponos, osjećaj pripadnosti. Jednako važan kao i nositi dres Brazila. Protivnici ih prepoznaju po njihovoj predanosti, po žaru kojim brane boje koje su sami izabrali.
Priznanje i hrvatska izvandomovinska nagrada “Domovnica”, koju im je ove godine dodijelio Večernji list i Fenix-magazin u iseljeničkom izboru najpopularnijih izvan Hrvatske, donijelo im je snagu i nadu. – To nam puno znači, kažu skromno.
No, iza osmijeha skriva se i strah, onaj strah da bi bez pomoći ovaj san mogao nestati, kao toliko lijepih priča koje nisu imale dovoljno ruku da ih podrže.
Nordestina Croata ne traži puno. Samo priliku da i dalje sanja. Nordestina Croata nije samo klub, to je priča o snazi sporta koji mijenja živote. Dok lopta kotrlja po igralištima Fortaleze, a djeca uzvikuju “Idemo Hrvatska!”, postaje jasno: hrvatski ponos nema granica, čak i kad je Hrvatska 10.000 km daleko.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
